Page 75 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE
P. 75

Novopazarski zbornik, 46/2023, str. 55-102                           75


               Crne Gore i Boke početkom januara 1944. godine. CK KPJ je u martu 1944.
               reagirao na ovakve istupe. „Iznenađuje nas da su drugovi u Crnoj Gori dopustili
               tako  ozbiljnu  grešku  u  tako  osjetljivoj  stvari  i  proglasili  pripajanje  Sandžaka
               Crnoj  Gori.  U  odlukama  AVNOJ-a  o  pripajanju  nema  ni  slova.  Mi  ne  samo
               da se s tim ne slažemo, nego i osuđujemo takav nepromišljeni korak. AVNOJ
               i  Nacionalni  komitet  ne  vrše  danas  razgraničavanja  jer  tome  nije  vrijeme.
               AVNOJ je donio samo principijelne odluke. A što se tiče Sandžaka, on će imati
               onakav položaj za kakav se izjasne njegovi – slobodno izabrani predstavnici”
               (Petranović: 228; Crnišanin 2005: 85-86). Autonomija Sandžaka, bar u početnim
               koncepcijama, nije bila sporna. Ostalo je otvoreno samo pitanje njenog stepena.
               Ivan Milutinović je na Trećem zasjedanju ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolašinu
               u julu 1944. naglasio: „Današnjim odlukama vi, drugovi, stvarate slobodnu Crnu
               Goru u sastavu federativne Jugoslavije. Da li nas ta odluka obavezuje da se za
               nju zauvijek držimo? Ne, ona je samo potpuno ostvarenje naših prava koja su
               nam zagarantovana i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ostvarenja koje u
               sebi uključuju kako obezbjeđenje nesmetanog razvitka Crne Gore kao posebne
               federalne  jedinice,  i  potpunu  demokratsku  garanciju,  da  se  naš  narod  sjutra,
               ako to želi, može slobodno i dobrovoljno ujediniti sa Srbijom ili nekom drugom
               jedinicom”.   Zbog  postojanje  nezadovoljstva  u  pojedinim  krugovima  u  Srbiji
                         49
               tokom izgrađivanja federalne Jugoslavije, Blagoje Nešković je, ispred Glavnog
               narodnooslobodilačkog odbora Srbije, bio prisiljen da se osvrne u svom referatu
               na  Velikoj  antifašističkoj  narodnooslobodilačkoj  skupštini  Srbije  u  novembru
               1944. godine: „Zar zato što ima Srba u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj i šaroliko
               izmešanih sa Hrvatima i muslimanima, treba sve Hrvate i muslimane posrbiti?
               Da li je to stvar Srba iz Srbije da nameću Srbima u Bosni Hercegovini i Hrvatskoj
               razjedinjenje  sa  Hrvatima  i  muslimanima,  kad  je  njihova  zajednica  životno
               povezana kao što su povezane i njihove kuće na istom zemljištu, kada su oni sami,
               u toku ove trogodišnje borbe, iskovali bratstvo i jedinstvo”. 50
                   ZAVNOS je nastao kao političko tijelo sa oznakama koje je približno imao
               AVNOJ do svog zasjedanja u Jajcu. Članovi Izvršnog odbora ZAVNOS-a su sebe
               nazivali „vladom”, „ratnom vladom” i „vladom u izbjeglištvu” kada su boravili
               izvan  Sandžaka.  Stvaranjem  ZAVNOS-a  stvorene  su  istovjetne  „pretpostavke
               za autonomiju ove oblasti, ili poseban federalni status, kakav su dobile druge
               oblasti  u  Jugoslaviji”  (Pavlović  1997:  96).  U  ključnim  dokumentima  NOP-a  u




               49   Okrugli sto: Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, Marksistička misao, br. 1,
               Beograd 1988, diskusija Z. Lakića, 69-70.
               50   Velika antifašistička narodno-oslobodilačka skupština Srbije (9-12. novembar 1944),
               Beograd 1945, 84.
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80