Page 75 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE

Novopazarski zbornik, 46/2023, str. 55-102 75

Crne Gore i Boke početkom januara 1944. godine. CK KPJ je u martu 1944.
reagirao na ovakve istupe. „Iznenađuje nas da su drugovi u Crnoj Gori dopustili
tako ozbiljnu grešku u tako osjetljivoj stvari i proglasili pripajanje Sandžaka
Crnoj Gori. U odlukama AVNOJ-a o pripajanju nema ni slova. Mi ne samo
da se s tim ne slažemo, nego i osuđujemo takav nepromišljeni korak. AVNOJ
i Nacionalni komitet ne vrše danas razgraničavanja jer tome nije vrijeme.
AVNOJ je donio samo principijelne odluke. A što se tiče Sandžaka, on će imati
onakav položaj za kakav se izjasne njegovi – slobodno izabrani predstavnici”
(Petranović: 228; Crnišanin 2005: 85-86). Autonomija Sandžaka, bar u početnim
koncepcijama, nije bila sporna. Ostalo je otvoreno samo pitanje njenog stepena.
Ivan Milutinović je na Trećem zasjedanju ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolašinu
u julu 1944. naglasio: „Današnjim odlukama vi, drugovi, stvarate slobodnu Crnu
Goru u sastavu federativne Jugoslavije. Da li nas ta odluka obavezuje da se za
nju zauvijek držimo? Ne, ona je samo potpuno ostvarenje naših prava koja su
nam zagarantovana i odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a, ostvarenja koje u
sebi uključuju kako obezbjeđenje nesmetanog razvitka Crne Gore kao posebne
federalne jedinice, i potpunu demokratsku garanciju, da se naš narod sjutra,
ako to želi, može slobodno i dobrovoljno ujediniti sa Srbijom ili nekom drugom
jedinicom”. Zbog postojanje nezadovoljstva u pojedinim krugovima u Srbiji
49
tokom izgrađivanja federalne Jugoslavije, Blagoje Nešković je, ispred Glavnog
narodnooslobodilačkog odbora Srbije, bio prisiljen da se osvrne u svom referatu
na Velikoj antifašističkoj narodnooslobodilačkoj skupštini Srbije u novembru
1944. godine: „Zar zato što ima Srba u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj i šaroliko
izmešanih sa Hrvatima i muslimanima, treba sve Hrvate i muslimane posrbiti?
Da li je to stvar Srba iz Srbije da nameću Srbima u Bosni Hercegovini i Hrvatskoj
razjedinjenje sa Hrvatima i muslimanima, kad je njihova zajednica životno
povezana kao što su povezane i njihove kuće na istom zemljištu, kada su oni sami,
u toku ove trogodišnje borbe, iskovali bratstvo i jedinstvo”. 50
ZAVNOS je nastao kao političko tijelo sa oznakama koje je približno imao
AVNOJ do svog zasjedanja u Jajcu. Članovi Izvršnog odbora ZAVNOS-a su sebe
nazivali „vladom”, „ratnom vladom” i „vladom u izbjeglištvu” kada su boravili
izvan Sandžaka. Stvaranjem ZAVNOS-a stvorene su istovjetne „pretpostavke
za autonomiju ove oblasti, ili poseban federalni status, kakav su dobile druge
oblasti u Jugoslaviji” (Pavlović 1997: 96). U ključnim dokumentima NOP-a u

49 Okrugli sto: Jugoslovenski federalizam. Ideje i stvarnost, Marksistička misao, br. 1,
Beograd 1988, diskusija Z. Lakića, 69-70.
50 Velika antifašistička narodno-oslobodilačka skupština Srbije (9-12. novembar 1944),
Beograd 1945, 84.