Page 53 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45

Novopazarski zbornik, 45/2022, str. 45-94 53

gradu jevrejskim trgovcima.
46
U Sidžilima kadije kaze Novi Pazar (1766–1768) pominje se i “bojadžija
pod imenom Haron Čifut”. Skoro svi putopisci koji su od kraja XVIII stoljeća
47
prolazili kroz Novi Pazar pominju i Jevreje. Oko 1780. u Novi Pazar došle su tri
porodice Jevreja: Papo, Konforti i Bahar, najvjerovatnije iz Soluna. Travničanin
48
Josef Konforti piše 1976. da je djed njegovog djeda –Jeruham Konforti doselio iz

46 Dubrovački trgovac Giković imao je krajem XVII stoljeća veliku kuću u Novom
Pazaru; nju je dao u miraz svojoj kćeri Mariji kada se udala za trgovca Bogašinovića.
Cijeli posjed se sastojao od kuće, malog “bezistana”, bašte i posebnih putničkih odaja.
Zgrada je bila od značaja za dubrovačke trgovce koji su putovali u udaljene osmanske
krajeve, a trgovci koji su boravili u Novom Pazaru imali su ovdje svoje svratište. Zemljište
na kojem je posjed bio podignut pripadalo je jednoj džamiji, koja je primala “mukatu” za
teren. Međutim, Bogašinović je bio dužan novaca sarajevskom trgovcu Danonu. Kada je
u Austrijsko-osmanskom ratu 1737. uništena dubrovačka trgovačka kolonija u Novom
Pazaru, Bogašinović jc pobjegao, pa su se izgubila dokumenta o zaduženju. Ipak su obećale
da će cijelu sumu isplatiti. Kada se to odužilo, Danon i njegov prijatelj u Novom Pazaru
Avram Levi riješili su da pokrenu stvar u Istanbulu. Veliki vezir im je izašao u susret i
naložio bosanskom veziru da se ovim osmanskim podanicima isplati dug. Kuća u Novom
Pazaru je zaplijenjena, ali je Danon tapiju ustupio Dubrovniku, čija je vlada obećala da će
platiti dug od 224 groša, i to nekom dubrovačkom prijatelju Danonovom. Kuću je onda
Bogašinović ostavio u nasljedstvo zetu Budmaniju, a od 1751. držao je zgradu trgovac
A. Kunić. On je zapostavio plaćanje naknade za teren Osmanlijama i oni 1761. istjeruju
Kunićevog momka, koji je ipak nekako ostao sve do 1776. godine. Dubrovačka vlada se
uplašila da osmanske vlasti ne posegnu za ovom zgradom pod izgovorom da je vlasništvo
“sarajevskog Jevrejina”. Pored kuće nalazio se bezistan, na koji su polagali pravo i drugi
trgovci. Nakon dugih sporova, dobio je 1761. ključeve bezistana saraf novopazarskog
paše – Juda Levi, Jevrejin iz Novog Pazara. Kako je u Dubrovniku dolazilo do sporova
oko prava na zgradu, nasljednici Miljkovići obratili su se nekom Jevrejinu da im bude
zastupnik, da stanuje u zgradi, a od ostalih trgovaca da naplaćuje kiriju. David Levi je
tada došao u Dubrovnik i, u ime oca i braće, zvanično 1777. dobio ključeve. U toj zgradi
on je stanovao do 1786, kada su neki muslimani uspjeli da dokažu da je zgrada vlasništvo
lokalnog jevrejskog trgovca Judića, a od ovoga su je htjeli oduzeti zbog navodno neplaćene
kirije – prema: Vinaver, V. O Jevrejima u Dubrovniku u XVIII veku. Str. 75–76.
47 Sidžili kadije kaze Novi Pazar: od 1766. do 1768. godine. Sarajevo–Novi Pazar 2012.
Str. 35; Makić, E. (2019). Društvene prilike u Novom Pazaru u 18. vijeku na osnovu
Sidžila novopazarskog kadije 1766–1768. U Novopazarski zbornik 42 (147). Novi Pazar:
Muzej “Ras” Novi Pazar.
48 M. Mentović – M. Ajbl, Jevreji Novog Pazara i okoline, 161. Jevreji su u nove
krajeve dolazili pojedinačno ili u malim grupama. Ako bi zaključili da imaju uslove za rad,
osiguran mir i sigurnost ostajali su dva-tri mjeseca. Kada bi se odlučili da ostanu, dovodili
su porodice. Docnije bi pozivali neke od rođaka i postepeno se formirala zajednica. To je
bio “recept” i za Jevreje Novog Pazara – prema: Mentović, M. – Ajbl, M. Jevreji Novog
Pazara i okoline. Str. 13–14.