Page 131 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45
P. 131

Novopazarski zbornik, 45/2022, str. 125-139                         131


               prije nešto manje od sto godina) u stvari imitacija daleko poznatijeg Sulejman
               Čelebijevog mevluda (Mevlid-i Nebi, 1409.) napisanog također u istom jedanae-
               stercu, onda će biti jasno odakle je jedanaesterac došao u ovaj vid muslimanskog
               književnog stvaralaštva” (Zbirka mevluda 1990: 13).
                     Sve do početka dvadesetog vijeka mevlud se kod Bošnjaka učio na osman-
               skom jeziku, i to mevlud Sulejmana Čelebije, zbog čega je on ustvari tradicionalni
               mevlud i u bošnjačkoj kulturi. Mnogi prisutni na mevludskim svečanostima nisu
               poznavali osmanski jezik i nisu mogli razumjeti šta mevludski stihovi znače, pa se
               javila želja za mevludom na bosanskom jeziku. Tako su počeli nastajati bosanski
               mevludi, najprije kao prijevodi ili prepjevi mevluda Sulejmana Čelebije, a kasnije i
               kao autorska književna ostvarenja. Najpoznatije mevlude kod nas su ispjevali hafiz
               Salih Gašević, Arif Brkanić Sarajlija, hafiz Seid Zenunović, Safvet-beg Bašagić,
               Rešad Kadić, Vehbija Hodžić, Musa Ćazim Ćatić, Ešref Kovačević, Nazif Šušević
               i drugi. Mehmed Handžić u svom radu koji je objavio 1934. godine spominje četiri
               mevluda na bosanskom jeziku: “Ovaj je Mevlud  na naš jezik u stihu preveo Hafiz
                                                         10
               Salih ef. Gašević i neki Arif efendija Sarajlija. Prije nekoliko godina štampan je u
               stihu na našem jeziku mevlud Hafiza Seida ef. Zenunovića iz Koraja. Poznat je i
               mevlud dr. Safeta Bašagića. Iz ovoga se vidi da i mi imademo četiri mevluda, pisa-
               na u stihu našim jezikom” (Handžić 1934: 394).
                     Osmanlije su na Balkan donijeli novu religiju – islam, ali i novo pismo – arapsko,
               koje je ustvari i pismo Kur’ana, i u islamskoj kulturi je prihvaćeno kao pismo vjere. Tako
               su i prvi mevludi na bosanskom jeziku napisani arapskim pismom, takozvanom arebi-
               com, i pripadaju korpusu alhamijado literature. Oni mevludi koji su nastajali kasnije
               pisani su najčešće latiničnim pismom, ali postoje i mevludi koje su napisali Bošnjaci na
               osmanskom jeziku i koji su se također u jednom razdoblju učili kod Bošnjaka.
                     Mevludi Saliha Gaševića i Arifa Sarajlije dva su najpopularnija mevluda
               na bosanskom jeziku napisana arebicom. To su ujedno i dva najstarija bošnjačka
               mevluda. Njih i dalje uči većina Bošnjaka na prostoru bivše Jugoslavije. Na prosto-
               ru Bosne i Hercegovine, Hrvatske i dijelova Crne Gore uči se Mevlud hafiza Saliha
               Gaševića, a na prostoru Sandžaka, kod Bošnjaka Kosova i Sjeverne Makedonije
               Mevlud Arifa Brkanića Sarajlije. Svoj značaj imaju i ostali mevludi napisani na
               bosanskom jeziku. Neki imaju veoma izraženu književnu vrijednost, neki su ka-
               rakteristični po svojoj dužini i sadržajnosti, neki su, kao i Gaševićev i Sarajlijin, na-
               pisani arebicom i pripadaju alhamijado književnosti. Sve češće se na mevludskim
               svečanostima kod Bošnjaka uče dijelovi više različitih mevluda.
                     Za Gaševićev i Sarajlijin mevlud možemo reći da su dokinuli učenje mevluda
               na osmanskom jeziku. Međutim, iako su objavljeni na bosanskom jeziku, oni se nisu
               odmah počeli učiti na mevludskim svečanostima. Ne želeći da odustanu od tradicije,
               još dugi niz godina se kod Bošnjaka učio mevlud Sulejamna Čelebije na osmanskom
               jeziku, a s vremenom se najprije Gaševićev i kasnije Sarajlijin mevlud počeo prihva-
               tati i učiti. Posebno kada je prostor Novopazarskog sandžaka u pitanju, odakle potiču

               10   Misli se na Mevlud Sulejmana Čelebije.
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136