Page 129 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45

Novopazarski zbornik, 45/2022, str. 125-139 129

karakteriše mevludske svečanosti Bošnjaka i drugih balkanskih muslimana jeste po-
stojanje muških i ženskih mevluda. Doduše, ženskim mevludima prisustvuju isklju-
čivo žene, dok su prilikom muških mevluda veoma često, u zasebnim prostorijama,
prisutne i žene. Sve mevludske svečanosti koje se pripremaju u kućama gotovo su
identične. Njima prisustvuju porodica, komšije, rođaci, prijatelji. Uči se mevlud,
odlomci kur’anskog teksta i donose se salavati na poslanika Muhammeda, s. a. v. s.
Kada se uče stihovi koji kazuju o samom činu rađanja Poslanika, s. a. v. s., svi pri-
sutni ustaju na noge i kazivanjem tekbira (riječi kojim se veliča Bog, dž. š.) i salava-
ta na još jedan način odaju zahvalnost Bogu, dž. š., i počast poslaniku Muhammedu,
s. a. v. s. Odmah nakon što ponovo sjednu, služi se šerbe , najčešće đulsija , jer je i
7
6
majka Amina, prema predajama koje su i u mevludsku poemu unijete, pila šerbe u
trenucima rađanje Poslanika, s. a. v. s. Na kraju se uči zajednička dova, a posluženje,
koje je u tradiciji još od organizacije prvih mevludskih svečanosti, i danas je neizo-
stavni dio svakog mevluda. Mevlud je u bošnjačkoj kulturi uspio zadržati gotovo
identičnu formu, od prvih organizovanja do danas, sa veoma blagim izmjenama
koje su uzrokovane modernizacijom i bržim načinom života. To je ista ona forma
još iz vremena kada je balkanski prostor bio dio jedne velike osmanske kulture.
Za vrijeme komunističke Jugoslavije postojale su brojne zabrane, posebno u
vjerskom smislu, a i ako nešto nije bilo zabranjeno, onda je svakako privilegovan
bio onaj koji nije praktikovao vjeru. Bošnjački narod je u to vrijeme uspijevao ču-
vati svoj vjerski i nacionalni identitet i nije prestajao da obilježava mevlud, čak ni u
pola vijeka dugoj komunističkoj historiji u okvirima Jugoslavije, pa je mevlud, koji
se učio u pojedinim bošnjačkim porodicama bez pripadnosti komunističkoj partiji,
čak predstavljao temelj čuvanja islamske tradicije Bošnjaka. On je tada poprimao
daleko širi značaj od njegovog osnovnog koji je ranije imao, a mevludski program
bio je sadržajniji kako bi se očuvao islam i islamska tradicija. “Mevludi su kod nas
u novije vrijeme sve masovniji i po programima sve bogatiji i sadržajniji. Poneg-
dje, osobito u većim mjestima gdje žive muslimani, povodom proslave Mevluda,
u džamijama se održavaju mevludske akademije koje se sastoje iz učenja Kur’ana,
prigodnih predavanja o Muhammedovom a. s. rođenju, recitacija, učenje prigodnih
ilahija i kasida, učenja i recitovanja odlomaka iz raznih mevludskih spjevova na
našem i turskom jeziku, te na kraju učenja dove“ (Mulahalilović 1987: 589). Po-
8
6 Šerbe ili šerbet – osvježavajuća zaslađena voda sa različitim aromama.
7 Đulsija – domaći sok od ruže.
8 Etiketa bosanski jezik zabranjena je 1907. godine odlukom Austro-Ugarske Monarhije. Ne
želeći da svoj jezik nazivaju srpskim, hrvatskim, srpsko-hrvatskim, hrvatsko-srpskim ili sličnim
nametnutim nazivima, autori različitih tekstova su vrlo često pribjegavali zamjenskim nazivima:
naš jezik, jezik bosanskog naroda, govorni jezik i sl., pa ćemo i u ovom radu, kod nekih citata
nailaziti na ovu pojavu. Primjer nametanja drugog naziva bosanskom jeziku je najevidentniji
baš u slučaju Mevluda Hafiza Saliha Gaševića. Iako Gašević u tekstu svog mevluda navodi da
ga je napisao na bosanskom jeziku, Fehim Bajraktarević u Glasniku Skopskog naučnog društva
1927. godine objavljuje rad naslova “Srpska pesma o Muhamedovu rođenju”, a 1930. godine u
beogradskom časopisu Prilozi rad pod nazivom “Jedna nova verzija srpskog mevluda”.