Page 134 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45
P. 134

134           F. Baćićanin, Mevlud u bošnjačkoj tradiciji i mevludi na bosanskom jeziku


               učvrstio svoje vjerovanje, da mevludskom tekstu razumije sadržinu, jer slušanje
               glasa – avaza – bez razumijevanja teksta ne donosi nikakvu korist.

                                         Mevlud učit i salevat hajemo,
                                        za našeg Pejgambera da čujemo.

                                       Nama treba da ga znamo kako je,
                                       ko ga ne zna prāvo brez imana je.

                                        Nije fajda smo slušat sam avaz,
                                      a šta mevlud kaže ne znat mu dokaz
                                                                       (Sarajlija 1911: 6)

                     Oba navedena mevluda imala su mnogo prijepisa i na desetine štampanih izdanja.
               Neki od prijepisa se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, Sarajevskom ar-
               hivu, a veliki broj prijepisa ili prvih štampanih izdanja čuva se i u privatnim bibliotekama.
               U nešto kasnijem periodu oba ova mevluda su imala više ćiriličnih i latiničnih izdanja.
                     Autorizacija književnih radova u samom tekstu bila je odlika alhamijado
               pjesnika. Ovo je, moglo bi se tako reći, naslijeđeno iz divanske književnosti, u ko-
               joj je također bilo uobičajeno da autor u tekstu navede svoje ime i osnovne podatke
               o mjestu i vremenu nastanka djela. Gašević (1935/36: 3) je to naveo u dvanaestom
               bejtu predgovora svog mevluda, gdje kaže:

                                      Muhadžir sam, vatan mi bio Nikšić,
                                         ime mi je hafiz Salih Gašević

                     Arif Sarajlija je to uradio na malo drugačiji način. Na kraju mevludske po-
               eme napisao je:
                           “Završen uz pomoć Allaha Predobroga prepjev Poslanikova mevluda
                     rukom slabašnog roba Arifa, sina Mustafina, sina hadži Muhammedova, sina
                     Salihova, rođenjem Bosanac, Sarajlija, a boravkom Novopazarac, 1329. go-
                     dine poslije Poslanikove hidžre” (Sarajlija 1911: 20).

                     Kako je osnovno značenje mevluda rođenje, odnosno rođendan Poslanika
               Muhammeda, s. a. v. s., i kod Gaševića i kod Sarajlije ovo je središnja tema i naj-
               važniji dio poeme i direktan su prijevod Mevluda Sulejmana Čelebije.
                     Mevlud Sulejmana Čelebije, ali i njegovi prepjevi od Gaševića i Sarajlije, osno-
               vu za pisanje i svaki opis tražili su u Kur’anu i predajama Božijeg poslanika Muham-
               meda, s. a. v. s. Ipak, neki bejtovi naših mevluda, posebno u opisu rađanja Poslanika
               ili događaja koji su pratili rađanje, svojom su se ljepotom i izvanrednošću odvojili od
               ostalog mevludskog teksta. Ove i još neke nadrealne slike postoje i u Mevludu Sulej-
               mana Čelebija, pa su se one prepjevima našle i u mevludima na bosanskom jeziku.
   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139