Page 127 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45

Novopazarski zbornik, 45/2022, str. 125-139 127

naredbi sultana Murata III 10. februara 1588. godine, 12. rebiulevvel 996. godine
po islamskom računanju vremena, na svim džamijama i mesdžidima gorjeli kandilji
i učeni mevludi. Ovaj se dan uzima kao dan zvaničnog obilježavanja mevluda u
Osmanskom Carstvu“ (Şeker 2004: 479). Sve što su ljudi na dan rođenja Poslanika,
s. a. v. s., radili, pravdali su velikom i neizmjernom ljubavi prema čovjeku koji je od
Boga, dž. š., poslat da unese mir i ljubav među ljude i povrati vjerovanje u jednog
5
Boga, dž. š., da prenese riječi Gospodara univerzima o savršenosti i potpunosti vjere
islama. “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpu-
nio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (Kur’an V, 3).
Razgovori o životu poslanika Muhammeda, s. a. v. s., prema islamskom uče-
nju ubrajaju se u dobra djela. Pisanje životopisa, koji su potkrijepljeni vjerodostojnim
hadisima, kao i kur’anskim ajetima koji potkrepljuju pojedine događaje iz života Po-
slanika, s. a. v. s., lijepa su praksa muslimanskih intelektualaca i pisaca, a kako je kod
Arapa, i prije i nakon poslanika Muhammeda, s. a. v. s., ali i kod drugih muslimanskih
zajednica pjesništvo bilo istaknuta i veoma cijenjena umjetnička grana, oni koji su
bili nadareni kazivali su stihove o Poslaniku, s. a. v. s., njegovim osobinama, dobroti,
njegovom poslanstvu, rođenju, noćnom putovanju. Iz nekoliko stihova su nastajale
poeme, a one koje su pjevale o rođenju poslanika Muhemmeda, s. a. v. s., s vremenom
su nazvane mevludima. Ova je poema postala neizostavni dio svake mevludske sve-
čanosti, bilo da je ona organizirana na dan rođenja poslanika Muhammeda, s. a. v. s.,
bilo da je mevludska svečanost organizirana nekim drugim povodom.

Mevlud u kulturi Bošnjaka

Balkan je, potpadajući pod upravu Osmanske Države, postao dio novog civi-
lizacijskog i kulturnog društva. Islam je postao službena religija, a bošnjački narod,
koji je pripadao bogumilskom kulturološkom krugu i vjerovao u postojanje samo
jednog Boga, lako je prihvatao islam i sve ono što je on sa sobom donosio. Da je
nakon dolaska Osmanlija organizacija mevluda u mjesecu rođenja poslanika Mu-
hammeda, s. a. v. s., bila uobičajena i već usvojena tradicija, potvrđuje nam i do-
kument Gazi Husrev-begova vakufnama iz 1531. godine, u kojem stoji: “Za učenje
Mevluda u mjesecu rebiu-l-evvelu, te za podmirenje potreba oko učenja, određuje
se godišnje 300 drahmi” (Nametak 1995: 15). Tradicija organizovanja mevluda kod
Osmanlija, kako navodi Muhamed Filipović, nastaje “kada je sultan Murat III 1588.
godine uveo u Carstvo svečanost mevluda” (Filipović 2000: 15), što odgovara 12.
rebiulevvelu 996. godine po islamskom računanju vremena, a kako smo i mi bili u
sastavu Osmanskog Carstva, i kod nas je nastala ova tradicija. Mevlud je u Osman-
skom Carstvu postao zvanična ceremonijalna svečanost 1588. godine, a u Sarajevu
je pedeset sedam godina ranije, u vakufnami Gazi Husrev-begove džamije nazna-
čeno da se mevludska svečanost organizuje svake godine na dan rođenja poslanika

5 Džellešanuhu (ar. ğalla ša’nuhu) ’neka je uzvišeno Njegovo biće’. Ova skraćenica
izraza veličanja Boga piše se nakon spominjanja Božijeg imena.