Page 68 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

68 S. Bandžović, Tokovi i posljedice deosmanizacije balkana u XIX stoljeću...

i Hercegovine. Neki su useljavali napuštene muhadžirske čerkeske kuće. Dio
muhadžira se nastanio širom Sandžaka, pa i po selima na Pešteri. U sjeničkom
197
kraju naselili su se i muhadžirske porodice iz Hercegovine. Kod rijeke Uvac
198
su podignute 53 kuće za bosanske muhadžire i 23 za one iz Nikšića i Kolašina.
199
Muhadžiri su ostajali na posjedima begova u Suhom Dolu, Naboju, Boljarima,
Boroštici, Biocu, Ramoševu (Hadžibulići, Kolići, Dupljaci, Kajovići, Pepići, Hasići,
Fakići, Smailagići). Naseljavali su sela od Bara preko Trijebina, zaključno sa
200
Dugom Poljanom i dijelom same Sjenice. Na područje pešterskog sela Kladnice
201
od druge polovine XIX stoljeća iz Kolašina se doseljavaju Mujaši, Mujašinovići
(potom Višnjići), Halilovići zvani Šuntići, Tarići. U Dugu Poljanu dolaze Tabaci,
202
Hodžići, Rožajci, u Žabren Šačići, a iz Kolašina u Žitniće i Šare: Kolašinci,
Bilalovići, Nuhovići i Muratovići. U tutinskom kraju naselile su se muhadžirske
203
porodice iz Crne Gore: Alića, Alomerovića, Babića, Gološa, Drndara, Čokrlija,
Fakića, Hadžibulića, Hasića, Kajovića, Kalića, Karadana, Kolašinaca, Kolića,
Kriještoraca, Kučevića, Lukača, Martinovića, Mecinovića, Pepića, Šahovića i
druge. Tutinske age i begovi su nerado prihvatali muhadžire, i pored pritisaka vlasti.
Radije su držali na svojim imanjima pravoslavne seljake, jer su im bili podložniji
i bolje obrađivali zemlju. U pribojskom kraju naseljeni su i Zlatanići, Sukići,
204
Ljuce, Hadži-Hamzići i Rožajci iz Nikšića, Bajrovići, Hadžiefendići i Kurtalići
iz Pljevalja, Pašalići iz Boljanića, Baždarevići, Marići i Veletovci iz Veletova kod
Višegrada. Muhadžiri su nastojali da budu na okupu, na osnovu mjesta svog
205
porijekla. Odbojnost prema njima je iskazivana naročito u beranskom kraju gdje
se pravoslavno stanovništvo protivilo njihovom nastanjivanju. Muhadžiri iz
206
kolašinske oblasti su se doselili i u okolinu Brodareva i druge krajeve Polimlja.
207
197 Mušović, E. (1980). Pešter i njegovo stanovništvo u prošlosti. Glasnik. XXIX, 84-
85. Beograd: Etnografski institut SANU.
198 To su: Agovići, Bajrovići, Buljukbašići, Ciljevići, Vrcići, Guzonjići, Zimonjići,
Zvizdići, Krvavci, Ljuce, Pašići, Salkovići, Tanovići, Trbovići, Talovići, Ćesovići, Fazlagići,
Habeši, Hasanbegovići, Hrkalovići, Hodžići, Džeke, Džalturi, Šaćići i drugi. Po okolini
su se naselile porodice Alibašića, Alića, Atovića, Bašovića, Brunčevića, Vranjakovića,
Durakovića, Kaljića, Kapetanovića, Kozica, Kolića, Lukača, Međedovića, Mujovića,
Smailagića, Serhatlića, Haskovića, Hadžiajlića, Hadžibegovića, Hadžibulića, Hadžovića,
Šahovića i druge - vidi: M. Nedeljković, Krst i polumesec–najstrašnija srpska razdeoba,
Beograd-Bijelo Polje 1993, 74; E. Mušović, Stanovništvo sjeničkog i tutinskog kraja, 20-21.
199 Škrijelj, R. (2001/2002). Sjenica i njeno okruženje na koncu XIX stoljeća. U
Zbornik Sjenice, br. 12-13 (35-36). Sjenica.
200 Mušović, E. Pešter i njegovo stanovništvo u prošlosti. Str. 82.
201 Šalipurović, V. Putopisi Teodora Ipena ­ Novi Pazar i Kosovo. Str. 99-101.
202 Selimović, S. (1990). Kladnica. U Novopazarski zbornik, br. 14 (124-125). Novi Pazar.
203 Sebečevac, F. (1993). Duga Poljana i okolina. Novi Pazar. Str. 95.
204 Lutovac, M. (1967). Bihor i Korita. Beograd. Str. 41.
205 Bejtić, A. (1945). Priboj na Limu pod osmanlijskom vlašću 1418­1912. Sarajevo. Str. 30.
206 Istorija srpskog naroda, knj. VI, tom I. Beograd 1983. Str. 270-271.
207 Avdić, H. Položaj Muslimana u Sandžaku. Str. 20-22.