Page 62 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

62 S. Bandžović, Tokovi i posljedice deosmanizacije balkana u XIX stoljeću...

novinari su predstavljali Crnogorce kao ljude još nespremne za „civiliziranu
Evropu“, ali kao živa otjelovljenja narodnih balada.
151
Osmansko carstvo, kome su odsječeni „svi nepotrebni i slabi dijelovi“,
je praktično prestalo igrati ulogu značajne sile. Berlinski kongres je priznanje
152
neovisnosti novih balkanskih država povezao sa njihovim prihvatanjem principa
nediskriminacije na vjerskim osnovama. Uspostavljeni sistem zaštite manjina
nije imao nadzorne mehanizme koji bi kontrolirali primjenu preuzetih obaveza.
Nacionalni pokreti hrišćanskih naroda bili su tokom XIX stoljeću u znaku
„evropeizacije“ i „modernizacije“, što je za njih bilo povezano s „brisanjem“
nasljeđa osmanske vlasti, iako su „evropski elementi“ često bili površinske naravi,
vidljivi u kulturi elita, modi, tehnici i arhitekturi. Muslimansko stanovništvo
153
Balkana, koje je do 1877.-1878. činilo većinu u mnogim područjima, našli su
se, podijeljeni, u različitim nemuslimanskim državama. Nastao je splet malih
154
balkanskih država koje su, zbog međusobnog odnosa, predstavljale pravo bure
baruta. One su, sa manjim ili većim nijansama, preostale muslimane identificirale
155
sa osmanskim državnim strukturama ili su ih tretirale nasljednikom Osmanlija.
156
Kemal Karpat je odnos tih država prema muslimanima ocijenio kao jedan od oblika
državnog huliganstva. Napadan sa svih strana, muslimanski svijet se okrenuo
157
sebi, postajući defanzivan i preosjetljiv. 158
Bošnjaci iz Kolašina su bili, i pored spremnosti za pružanje otpora, prisiljeni
na povlačenje, pošto se grad nalazio u crnogorskom okruženju. Pred neumoljivim
159
odlukama Berlinskog kongresa, shvatili da se on mora predati, ali na to, zbog
svega šta se desilo 1858. godine, nisu htjeli, imajući u vidi ranija iskustva sa
„crnogorskim obećanjima“, pristati bez određenih, čvrstih garancija. Oko predaje
grada bilo je razmimoilaženja između Bošnjaka iz Donjeg i Gornjeg Kolašina,
kao i ovih posljednjih sa kajmekamom. Donjokolašinci nisu pokazivali spremnost
da se Kolašin preda Crnoj Gori. Crnogorske prijetnje da će grad, koji su držali
160
151 Džambo, J. (2002). Bosna i Hercegovina u njemačkim tekstovima: imagološka
skica. Forum Bosnae. 18, 171. Sarajevo.
152 Matuz, J. (1992). Osmansko Carstvo. Zagreb. Str. 147.
153 Čičak-Chand, R. (2009). Kršćani, muslimani i međuetnička koegzistencija u
jugoistočnoj Europi. Migracijske i etničke teme. 4, 416. Zagreb.
154 Karpat, K. (2001). Hidžret iz Rusije i s Balkana: proces samodefiniranja u kasnoj
osmanlijskoj državi. Znakovi vremena. 12, 174. Sarajevo.
155 Ekmečić, M. (1981). Karakteristike Berlinskog kongresa 1878. godine. Prilozi. 18,
90-92. Sarajevo.
156 Karčić, F. (2001). “Istočno pitanje”: paradigma za historiju muslimana Balkana u
XX. vijeku. U: Muslimani Balkana: “Istočno pitanje” u XX. vijeku. 20. Tuzla.
157 Simsir, B. (1989). Turkish Emigrations from the Balkans, I. Ankara. Str. 505-517.
158 Hammer, J. (1979). Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, III. Zagreb. Str. 479.
159 Hrabak, B. (1998). Prizrenska liga i Stara Raška. U: Novopazarski zbornik, br. 22
(88). Novi Pazar.
160 Rakočević, N. Borbe Crnogoraca za Kolašin i iseljavanje muslimana. Str. 287.