Page 60 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

60 S. Bandžović, Tokovi i posljedice deosmanizacije balkana u XIX stoljeću...

Teško je, zbog nepostajanja pravih izvora, utvrditi broj muslimana u
krajevima koji su odlukama Berlinskog kongresa pripali Crnoj Gori. Nikšić je
imao preko 4.000 stanovnika, u Podgorici je bilo oko 630 muslimanskih i 270
pravoslavnih porodica, a u okolini ovog grada još 265 muslimanskih porodica.
U Podgorici i okolini je bilo oko 6.200 muslimana. U Žabljaku je bilo oko 315
muslimanskih domaćinstava; u Baru 800; u Mrkojevićima 400; Krajina je imala
770, područje Bojane 730; u Ulcinju je bilo 848 muslimanskih domaćinstava
sa približno 3.550 stanovnika; u Kolašinu oko 630 domaćinstava. Porta je
140
prvobitno pokušala da izbjegne izvršavanju odluka Berlinskog kongresa o
ustupanju određenih teritorija i gradova Crnoj Gori. Kancelar Bizmark, koji je
141
rukovodio ovim skupom, odnosio se sa prezirom prema Balkanu i raznorodnim
zahtjevima koji su otuda pristizali: „Tim ovcokradicama treba jasno staviti do
znanja da evropskim vladama nije potrebno da se uključuju u njihovu pohlepu i
njihova suparništva“. Crnogorski predstavnici (Božo Petrović i Stanko Radonjić)
142
davali su izjave štampi kako su Crnogorci da bi mogli živjeti „do sad uvek bili
prinuđeni da se tuku... Neka nam Evropa da malo ravnice na obali mora da se tamo
nastanimo... Čim se naša kneževina bude našla u povoljnim prilikama za život, ona
će živjeti u miru; ona neće uznemiravati nikoga. Ali, ako joj budete odbili ono što
traži, ona će biti prinuđena da postane ponovo nemirna“. Ruski zastupnik grof
143
Gorčakov (Александр М. Горчаков) je crnogorskim predstavnicima na njihove
maksimalističke zahtjeve, odgovarao: „Pa šta će vama nove zemlje, vi Crnogorci
ste razbojnici, i sve muslimane ćete isjeći i imanja im razgrabiti“. Lord Solzberi,
144
britanski predstavnik, iznio je prijedlog dopunske odredbe po kojoj „svi stanovnici
teritorije prisajedinjene Crnoj Gori sačuvaće svoja imanja, a oni koji bi odredili
svoj boravak izvan knjaževine, moći će u njoj da sačuvaju svoje posjede dajući ih
pod zakup ili pod upravljenje drugih“. Ovaj prijedlog, donekle modificiran, dobio
je svoje mjesto kao 30. član u Berlinskom ugovoru. Agrarni problem u Crnoj Gori
malo će se u stvarnosti rješavati po ovoj odredbi, jer bi to „dosta i za dugo teretilo
Crnu Goru“. Zauzimanjem gradova i ravničarskih krajeva, došlo je do spuštanja
stanovništva iz planinskih i brdskih predjela u doline rijeka, kotline i u ravnice.
Dobijanjem gradova bili su, po pisanju crnogorske štampe, izbijeni „klinovi koji su

140 Rakočević, N. (1988). Prilog proučavanju nacionalne svijesti Crnogoraca u periodu
od 1878. godine do početka XX vijeka. Godišnjak Društva istoričara BiH, god. XXXIX,
130. Sarajevo.
141 Stanojević, G. (1961). Prilozi za diplomatsku istoriju Crne Gore od Berlinskog kongresa
do kraja XIX vijeka. Istorijski časopis. XI, 151. Beograd.
142 Kisindžer, H. (1999). Diplomatija, I. Beograd. Str. 130.
143 Radonić, J. (1955). Crna Gora na Berlinskom kongresu 1878. Istorijski zapisi. 1-2,
337. Cetinje.
144 Ražnatović, N. (1973). Crna Gora na Berlinskom kongresu. Istorijski zapisi. 3-4,
327. Titograd.