Page 61 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 41-77 61

zabodeni u tijelo crnogorsko“. Gavro Vuković je pisao da „bježe muhamedanske
145
kuće“. Iseljavanjem muslimana sa prostora Nikšića, Kolašina, Žabljaka, Spuža,
Zete, Podgorice, Bara, Mrkojevića, Zabojane i Krajine, nakon „Veljeg rata“ (1876.-
1878.). Krajem XIX stoljeća u Crnoj Gori je živjelo oko 12.000 muslimana.
146
Pravci iseljavanja muslimana su išli mahom prema Sandžaku i Albaniji.
147
Na razne načine su Crnogorci uspjeli da muhadžirska imanja najvećim dijelom
ekspropriraju. Bez obzira na preuzete obaveze, imovina muhadžira je faktički
oduzeta, pošto je Crna Gora ograničavala svojinu nad posjedima, a posebice
pravo slobodne prodaje i pravedne nadoknade. Porta je uzaludno krajem 1880.
148
slala cirkularne note evropskim silama, optužujući Crnu Goru da je odgovorna
zbog znatnog broja muhadžira i konfiskacije njihove imovine. Neki su crnogorski
zvaničnici, objašnjavajući muhadžirski pokret, navodili da se muslimani nerado
razdvajaju sa ognjištem, „ali kada je to za vjeru, veselo idu“. Komandant
149
Skadarske divizije Derviš-paša tumačio je odlazak muslimana pritiskom nove
vlasti. Mjere koje su one poduzimale, i pored formalnih izjava o ravnopravnosti,
imovinskoj i ličnoj sigurnosti, nisu išle u prilog tome da se ovo stanovništvo osjeća
sigurnim. Crnogorski glavari su i sami učestvovali u zaposjedanju i prisvajanju
150
napuštene imovine, bez obzira na prava svojine i preuzete međunarodne obaveze.
A. Achleitner je ustvrdio da je Crna Gora bila „najviše ogovarana zemlja Evrope“,
imajući pritom u vidu izvještavanje evropske političke i satiričke publicistike o
„junačkim otimačima stoke” i njihovom „vašljivom kralju Nikiti”. Britanski

145 Sarić, M. (1998). Migraciona kretanja u nikšićkoj oblasti. U: Deseti kongres
istoričara Jugoslavije (226). Beograd.
146 Udio nepravoslavnog stanovništva u Crnoj Gori se stalno smanjivao. Krajem
prve decenije XX stoljeća bilo je oko 10.000 muslimana - vidi: Andrijašević, Ž. (2011).
Politika crnogorske države prema nepravoslavnim podanicima poslije 1878. godine.
Prilozi. 40, 79. Sarajevo.
147 Imamović, M. (1991). Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslavenskim
zemljama, Glasnik. Rijaset IZ u SFRJ. 1, 682-683. Sarajevo.
148 Savremenici su pisali kako su se iz Zete “mahom digli muhamedanci i na njihove kuće
i zemlje došli su Zećani i Crnogorci; kao što su cijeli Nikšić i Kolašin Crnogorci naselili.
Crna Gora nije otkupila njihove zemlje. Za to država nije imala novca, a pomišljalo se,
dako to ostane i bez otkupa u svojinu crnogorsku. Turci su se žalili na Cetinje i u Carigrad.
Da Crnogorci pritiskoše njihove zemlje ali im to nije ništa pomoglo” – vidi: Ražnatović,
N. Crna Gora na Berlinskom kongresu. Str. 336-337.
149 Pejović, Đ. (1973). Naseljavanje Zete i neposrednije okoline Podgorice i način
regulisanja odnosa na zemlji iseljenika-muhadžira (poslije 1878. godine). Istorijski
zapisi. 1-2, 75. Titograd.
Gano Anušić, jedan od kolašinskih muhadžira koji se iselio u Istanbul, na samrti je
govorio: “Ozdravio bih da mi je da se najedem ribe iz Biogradskog jezera i napijem
vode ispod Bjelasice”.
150 Đoković, D. (2002). Kralj Nikola i finansijski problemi Crne Gore u periodu
njegove vladavine. U: Kralj Nikola ­ ličnost, djelo i vrijeme, I. Str. 542.