Page 55 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 41-77 55

konja. U povratku sa ovom jedinicom povuklo se i 200 nikšićkih porodica.
107
Nikšić je ostao odsječen od svijeta, u potpunoj neizvjesnosti. Kad su Nikšić opsjeli
Crnogorci, u Sarajevu se nakratko probudio ratoborni duh. Manja grupa Sarajlija
je pošla u Hercegovinu, u pomoć Nikšićanima. Međutim, već u Mostaru su se
međusobno posvađali. Nakon tri sedmice su se, „preko brda i dolina”, vratili svojim
kućama. 108
Ratovi Srbije i Crne Gore 1876.-1878. protiv Osmanskog carstva, kojem
su još uvijek pripadali, vođeni su uz podršku Rusije, mahom u okviru rusko-
osmanskih ratova. Krajem juna 1876. Srbija je ušla u rat protiv Osmanskog
carstva. Crna Gora je takoder odmah stupila u rat. Nikšić se našao još u težoj
109
situaciji. U njemu je do 1877. bilo 410 muslimanskih i 40 hrišćanskih porodica,
većinom uskočke „mahom sirotinje u službi bogatih Turaka ili zanatlija (tufekdžije,
kalajdžije), a mali se broj bavio trgovinom“. Osmanske trupe su uspjele 1877.
110
da osvoje Ostroški klanac i dopreme pomoć opkoljenom Nikšiću, pripremajući se
za dalji prodor prema Cetinju. Porta je, nakon izbijanja ruskog-osmanskog rata,
naredila Sulejman-paši, zapovjedniku osmanske vojske, da dio svojih trupa prebaci
u Bugarsku, u pokušaju da se zaustavi ruski prodor, čime je bio oslabljen front oko
Nikšića, što su Crnogorci znali da iskoriste. Borbe za Nikšić trajale su od od 9.
111
jula do 27. avgusta 1877. godine. Grad je više od mjesec dana pod opsadom držalo
15 crnogorskih i hercegovačkih bataljona. Požrtvovanu odbranu grada je činilo 700
nizama, 300 kordunaša i 300 građana. U odbrani je učestvovala i „ženskinja koja
112
je pjevajući nabožne pjesme nosila vodu, municiju i hljeb u sva utvrđenja i pored
toga, što su s obe strane padala topovska i puščana zrna kao kiša, nije bilo nikakve
manjkavosti“. Početni pregovori nisu davali rezultata i pored obećanja knjaza
Nikole o mirnoj predaji i sigurnosti branilaca. Sam knjaz je svojim vojnicima
govorio da će im dati priliku, „da se napiju nikšićke krvi i osvete se za sva zla

107 Vukčević, M. Crna Gora i Hercegovina uoči rata 1874­1876. Str. 256-257.
108 Prelog, M. Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II dio. Sarajevo. 129.
109 Prije objave rata knjaz Nikola je u junu mjesecu uputio “Proklamaciju hercegovačkom
narodu”, obraćajući se njome i muslimanima: “Hercegovci muhamedanske vjere! Sve što
ovdje rekoh braći Hristove vjere važi potpuno i za vas. Vrijeme kada su vaši preci primili
vjeru Muhamedovu i uživali osobitu vlast i gospodstvo, prošlo je odavno. Malo po malo
oduzeo vam je sve to Osmanlija i teški, samovoljni pritisak osmanlijski počeli ste već i vi
jako osjećati... Muhamedanci! Iako ste druge vjere, vi ste braća naša, jer u žilama vašim
teče srpska krv. Zato ja dolazim, da vas oslobodim isto kao i braću vaše hrišćane”. On je je,
pripremajući vojsku za rat, “prvo zabranio sječu glava, nosova, i svaki drugi varvarizam.
Zabranio je paljenje kuća, sijena, žita i drugih stvari” - prema: J. Jovanović, Muslimani u
crnogorskoj državi, “Pobjeda”, feljton, Titograd 5. i 6. april 1980.
110 Šobajić, P. (1938). Nikšić. Onogošt. Beograd. 72.
111 Hadžibegić, H. (1950). Prolaz Sulejman-paše kroz klanac Dugu i kroz Ostroški
klanac 1877. godine. Istorijski zapisi. 4-6, 189. Cetinje.
112 Šobajić, P. (1949). Nikšić. Onogošt. Str. 119.