Page 52 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

52 S. Bandžović, Tokovi i posljedice deosmanizacije balkana u XIX stoljeću...

i da tamo, kao i Crnogorci, kupuju žito doveženo iz Rusije i Francuske. Nikšićanima
je bio omogućen slobodan trgovački promet sa Podgoricom i Skadrom. Započeti
proces međusobnog približavanja prekinut je u maju 1860. napadom Drobnjaka,
Šaranaca i Pivljana na Stričinu Mušovića u Poljima Kolašinskim. Tom prilikom su
Crnogorci imali 57 mrtvih i ranjenih, a 10 ih se utopilo u Tari. 83
Crna Gora se 60-ih godina XIX stoljeća prostirala na 4.400 kvadratnih
kilometara, sa oko 125.000 stanovnika. Od te teritorije bilo je obradivo svega tri
odsto zemlje, odnosno pola rala po stanovniku. Nepovoljna ekonomska osnova
bila je izražena kao problem njenog opstanka. Teritorijalnim širenjem na okolne
krajeve taj problem je trebalo riješiti ili barem ublažiti. Crnogorske aspiracije bile
84
su usmjerene na prostore između Neretve i Drine, i od Lima do Jadranskog mora.
85
Zbog česte pojave gladi u Crnoj Gori znalo se da će biti „mnogo zla“. Crnogorski
86
knjaz se 1861. žalio srpskom da „crnogorski narod i u najplodnije godine vrlo
bijedno živi. Uzrok su tome vrlo krševite gore, u kojima se nalazi vrlo malo zemlje
za obrađivanje“. Korijen bijede nije oskudna priroda već neznanje naroda.
87
Pored čestih sukoba u graničnim pojasevima, postojala je i nesigurnost i
na pazarima, osobito u Kolašinu, Beranama i Pljevljima, na koje su dolazili
Crnogorci. Za sukobe i ozbiljne incidente koji su izbijali međusobno su se
optuživali sa lokalnim stanovništvom. Jedan takav sukob desio se 18. jula 1872.
u Kolašinu, nakon čega je došlo do okršaja u selu Blatini, u blizini crnogorsko-
osmanske granice. Tom prilikom je poginulo 15 lica. Sukobi su izbijali i u
88
okolini Podgorice. U pograničnom selu Lipovo došlo je do novog okršaja u
septembru 1872. godine. Boj je započet na crnogorskoj teritoriji, ali su Crnogorci
u kontranapadu prešli na osmansku teritoriju. Lipovo je još od 1858.-1859. bilo
predmet sporova. Ovo selo je nekada bila svojina kolašinskih muslimana, ali su
ih Moračani i Rovčani potiskivali. Sporovi oko Lipova će se dugo voditi „upravo
sve donde dok je Kolašin bio u sastavu Turske“. Zbog upada crnogorskih četa u
89
pogranična muslimanska sela, ona su živjela u nesigurnosti. U žalbama vlasti iz
Berana, Gusinja, Kolašina, Pljevalja, Bijelog Polja, Rožaja i drugih mjesta duž
administrativne granice – stalno je traženo slanje dodatnih vojnih snaga kako bi se
spriječilo upadanje crnogorskih četa. Kolašin je bio i čvorište telegrafskih veza
90
Bosne i Rumelije, a preko Rumelije sa cijelim Carstvom.
91
83 Jovanović, R. Izvršenje razgraničenja Crne Gore i Turske 1859­1860. godine. 46-49.
84 Andrijašević, Ž. (1997). Ideološko-političko značenje pjesme “Onamo, namo”.
Stvaranje. 1-5, 179. Podgorica.
85 Andrijašević, Ž. (1997). O ciljevima državne politike Knjaževine Crne Gore (1852-
1878). Istorijski zapisi. 3, 175. Podgorica.
86 Pejović, Đ. (1981). Crna Gora u doba Petra I i Petra II. Beograd. 199.
87 Ekmečić, M. (1989). Stvaranje Jugoslavije 1790­1918, knj. 2. Beograd. 127.
88 Jovanović, R. Crnogorsko­turski pogranični odnosi i Boj u Lipovu 1872. godine. 564.
89 Sidki Hadžihuseinović Muvekkit. Povijest Bosne, II. 1154.
90 Dašić, M. Hajdučija i četovanje na gornjim tokovima Tare i Lima. 63.
91 Irijart, Š. (1981). Bosna i Hercegovina ­ putopis iz vremena ustanka 1875­1876. Sarajevo. 136.