Page 47 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 41-77 47

okruženju. Crnogorci su, kao i njihovi protivnici, u sukobima neprijateljima
45
odsijecali glave. Francuski putopisci su 40-ih godina XIX stoljeća na Cetinju
vidjeli „groznu zbirku 45 turskih glava koje su bile nasađene na koplja i crnile se
na suncu“. Sječa glava i kidanje nosa neprijatelju pothranjivali su „plemenštinu“
46
i podvajali Crnogorce na „zaslužne“ i „obične“, na „soj“ i „nesoj“. U zasluge
predaka ubrajao se i broj posječenih „turskih“ glava. Pored odsijecanja glava, kao
„kraća varijanta“, primjenjivana je i metoda odsijecanja nosne kosti i cijele gornje
usne. Bogatiji zarobljenici - begovi, da bi bili potpuno poniženi, ponekad su
47
razmjenjivani za svinje.
48
U velikim nevoljama su bili muslimani Polimlja, naročito oni u Vasojevićima.
Borba za životni prostor je bila surova. Masovni talas pokrštavanja zbio se nakon
crnogorskog napada 1857. na Rečine: „Opet su Turci šćerani u grad Kolašin, odakle
se više u Rečine nijesu vraćali“. U Vasojevićima je do 1857. pokršteno 400 lica
49
„pod otvorenim nebom, u prisustvu vojvode Miljana Vukova, novopostavljenih
kapetana, stotinaša, perjanika, više sveštenika i naroda iz okoline“. Vojvoda
Miljan Vukov je „svijema bio kum; jednako zato, da bi im krštenje još milije
bilo“. U Donjoj Ržanici je 1858. pokršteno „do 250 duša muških i ženskih“,
50
u Konjusima 50 i u Božićima još 75 lica. Pokrštavanje muslimana vršeno je po
naređenju knjaza Danila. Izvršeno je u 32 vasojevićka bratstva. Pokršteni su i
Fatići iz Konjuha, najstarije muslimansko bratstvo u Vasojevićima, kao i bratstva:
Čulafići, Labani, Đukići, Šobajići, Mališići, Ćeranići, Gubernići, Sakovići, Čukići,
Tomovići, Zekovići i druga. Oni muslimani koji se nisu htjeli pokrstiti morali
51
su se iseliti. Neki su samo formalno prihvatali pravoslavlje, ali su i oni, na kraju,
iselili. Naseljavali su se mahom u beranskom i bihorskom kraju. Zaključno sa
1858. u Gornjim Vasojevićima, kada su na Božić izvršena posljednja pokrštavanja,
gdje su se mnogi „krstili iz straha“, nije više bilo muslimana, dok ih je u Donjim
Vasojevićima preostalo malo.
52

45 Jovanović, R. (1989). Kosovski mit u nacionalno-političkoj ideologiji i strategiji
Crne Gore polovinom XIX vijeka. Istorijski zapisi. 1-2, 7. Titograd.
46 Jezernik, B. (1998). Zemlja u kojoj je sve naopako: prilozi za etnologiju Balkana. 177.
47 Knjaz Danilo je uveo tefter u koji su upisivane sve “turske” glave, koje su Crnogorci
posjekli, i to na način da se zna ko je, gdje i kada i čiju glavu posjekao. Za posječene
“turske” glave dodjeljivane su i medalje sa svjedočanstvom. Nazvati nekog glavosječom
smatralo se znakom osobitog uvažavanja; opšir. P. Stojanović, Običaji sječe glava i
kidanja nosa u crnogorsko-turskom ratovanju (osvrti na stanje u XVIII, XIX i na početak
XX vijeka), Istorijski zapisi, br. 2, Titograd 1979, 72, 91.
48 Jezernik, B. (2000). Zemlja u kojoj je sve naopako: prilozi za etnologiju Balkana. 23.
49 Vuković, G. (2000). Vojvoda Miljan Vukov i Vasojevići. Monitor. 532-533. Podgorica.
50 Memić, M. (1979). Karakteristike pokreta otpora protiv sprovođenja odluka
Berlinskog kongresa u Gusinjskom okrugu (1878-1880). Prilozi. 16, 57-58. Sarajevo.
51 Dašić, M. Vasojevići. 378.
52 Dašić, M. Vasojevići. 378-379.