Page 42 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

42 S. Bandžović, Tokovi i posljedice deosmanizacije balkana u XIX stoljeću...

Historija balkanskih muslimana je dio šire balkanske i evropske historije.
„Revolucije“ – stvaranje nacionalnih država na Balkanu, pripovijest su o seljačkim
ustancima u kojima je primarni element bio izgon i nestanak muslimana.
5
Pobjednici u antiosmanskim ratovima nisu pravili razliku između osmanske
vojno-političke strukture i muslimanskog stanovništva. Za sve se predviđalo
potiskivanje u Aziju. Semantički sadržaj izraza „Turčin“ artkuliran je momentom
6
religioziteta, a ne etničke identifikacije. „Turčin“ je stoljećima bio „ultimativni
7
Drugi“ za hrišćanske narode srednje i jugoistočne Evrope. U osmanskom društvu,
riječi „Turčin“ ili „turski“ bile su, pak, u osnovi pogrdne. Pripadnik elite je sebe
smatrao Osmanlijom. Anadolski seljaci su bili poznati kao Turci. U sve rasnijem
8
vokabularu XIX stoljeća „Turci“ su bili „Azijati“ „nomadi i Varvari“ koji vladaju
zemljama koje su bile „kolevka evropske civilizacije“. „Prvi kamen“ u temeljima
9
masovnih fobija je razlika u religijama, moćnih vododjelnica u svjetskim okvirima.
Sukobe i ratove, često se navodi u literaturi, nije moguće voditi bez religije i njene
legitimacije, niti izazivanje mržnje prema drugom i drugačijem. Mada je zapadni
10
svijet iskazivao zabrinutost za sudbinu hrišćana u osmanskom dijelu Balkana,
samo se neznatan dio zapitao o balkanskim muslimanima i njihovom fatumu.
11
Historija je višeznačna, obuhvata viđenja pobjednika i poraženih. Značajni
12
momenti u historiji koje tumači „pobjednička“ ili dominantnija strana, često
generiraju popularne naracije koje se prihvataju kao šira „mega-istina“. Stalni
13
je zahtjev za uravnoteženim historiografijama koje vode računa o iskustvima onih

5 I. Banac, Teret lažne povijesti, Forum Bosnae, br. 18, Sarajevo 2002, 45.
6 Karčić, F. (2009). Islamske teme i perspective. Sarajevo. 174.
7 Filipović, N. (197-1976). O problemima društvenog i etničkog razvitka u doba
osmanske vlasti. Prilozi. b11-12, 278-279. Sarajevo.
8 Gleni, M. (2001). Istorija Balkana 1804­1999, I. Beograd. 83.
9 Mazower, M. (2003). Balkan: kratka povijest. Zagreb.
10 Kale, E. (1971). Ideologije u povijesti. Politička misao. 2, 194. Zagreb.
11 Dogo, M. (1955). Balkanske nacionalne države i pitanje muslimana. Godišnjak za
društvenu istoriju. 3, 353-362. Beograd.
12 Velike promjene u razmještaju stanovništva širom svijeta uzrokovane su i genocidom,
vjerskim i etničkim čišćenjem. Između ovih ekstrema je deportacija (progon) i masovni
transfer stanovništva. Zajedničko za sve oblike je uklanjanje nepoželjnog stanovništva sa
date teritorije.
13 „Suštinska osobina nacije je da njeni pojedinci imaju mnogo šta zajedničko“, napisao
je francuski filozof Ernest Renan. „I da su mnogo šta zaboravili“. Oni ne zaboravljaju
pasivno ili nasumično. Kolektivno osjećanje odgovornosti za događaje i angažovanje u
strahotama jednako je prevrtljivo. Sistem moći uvijek odlučuje o tome ko zaslužuje da
bude zapamćen, a ko zaboravljen. Sjećanje je ključno i za moralni potencijal i političku
vitalnost počinitelja.