Page 285 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 279-296 285

2. Suviše gruba, ali i neodgovarajuća podjela zemlje na razvijena i nerazvije-
na područja, u koncipiranju prosvjetne politike, nije dovoljna za buduće potrebe ra-
zvoja obrazovanja. Razvijeni su različito razvijeni! Dovoljno je uporediti Beograd
i Ivanjicu, Sombor i Pirot i uočiti da se ipak radi o razlikama koje nisu zanemarive
u konceptu valjane prosvjetne politike. To je još manje moguće i opravdano kod
nerazvijenosti. Nerazvijenost se javlja u različitim slojevima. Nerazvijenu alban-
sku, bugarsku, makedonsku itd. osnovnu školu u Srbiji od razvijene odvajaju ma-
terijalni uslovi rada, ali i kulturne, jezičke itd. prepreke pojačavaju nerazvijenost.
Nerazvijenost osnovne škole u ovoj oblasti sasvim je drugog tipa i tu osnovnu ško-
lu od razvijene osnovne škole Srbije odvajaju manje nepremostive prepreke. Prije
svega, etničke sličnosti naroda, zatim zajednički jezik, nerazvijenima u ovoj obla-
sti čine dostupnom ogromnu literaturu, udžbenike, priručnike, didaktičke medije,
informatička sredstva, radio, tv, internet, štampu, dječiju i drugu, stručne i naučne
publikacije, internet enciklopedije i druge digitalne izvore. Po tome nerazvijenost
u ovoj oblasti može se savladati lakše.

3. Dovođenje škola ovog područja u isti nivo opremljenosti i unutrašnje pri-
preme objekta za uspješan pedagoški rad može se postići obračunom finansijskih
sredstava na nivou prosjeka izdataka za obrazovanje u Republici. Kako to nije
pedagoško već finansijsko pitanje, ovo je istaknuto samo kao mogućnost koja bi
obavezivala da se pedagoškim sredstvima, primjenom nauke o vaspitanju, dostiže
nivo uspješnosti u osnovnim školama na nivou prosječnih rezultata u državi.

Ta načela nisu dovoljno uvažavana u prosvjetnoj politici te bi njihovo uzi-
manje u obzir i uvažavanje i tih mjerila pomoglo da ta politika bude efikasnija u
smanjivanju efekata nerazvijenosti.
Prosvjetna politika Srbije je pokazala izrazitu rigidnost u odnosu na spo-
sobnost lokalnih sredina da se prilagođavaju novonastalim okolnostima osnovnog
obrazovanja. Morala bi biti osjetljivija i pokazivati više predusretljivosti prema
promjenama i idejama koje dolaze iz lokalnih sredina i iz škola. Izlaziti im u susret
i podržavati ih umjesto odviše strogog insistiranja na primjeni istih odredbi zako-
na u svim uslovima rada osnovnih škola. Školski nadzornici mnogo više rade na
čuvanju utilitarnosti osnovne škole Srbije, njenog ozakonjenog jedinstva po svaku
cijenu, daleko više, negoli što podržavaju promjene koje su dobro osmišljene i
vođene u školama.
Sistem obrazovanja je upravni, nekada se smatra i državni okvir za funkcio-
nisanje obrazovanja. Ma kako sistem bio određen i ma kom modelu sistem pripa-
dao, uvijek u svom okviru ima osnovnu školu. U Srbiji, u vremenu koje je predmet
ove teme, sistem obrazovanja je, na neki način, počivao na svom najmasovnijem i
jedino obaveznom, ali najdugotrajnijem dijelu obrazovanja, osnovnoj školi. To je
na početku bila škola kojoj je sve do polovine XX vijeka, dijelom i poslije toga,
trebalo da se izdiferenciraju mogućnosti i oblici organizacije osnovnog obrazova-