Page 280 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

280 S. Šehović, A. Džanković, Bolja osnovna škola – bolja budućnost mladih

naroda, zamisli i ideja na kojima su počivali zasnivanje i razvoj osnovnih škola
Srbije. Početak XXI vijeka dočekala je sa dvjestogodišnjim iskustvom na razvoju
osnovne škole, a još početkom prošlog vijeka imala je na političkom, ekonomskom
i pedagoškom nivou koncipiranu i uređenu osnovnu školu.
Od pripajanja ove oblasti Kraljevini Srbiji 1912. godine pa do danas, osnov-
na škola zadužila je ovdašnje stanovništvo, i domovinu Srbiju, sa najmanje neko-
liko stotina hiljada pojedinaca, mladih ličnosti, građana, koji su ne samo svojim
prisustvom već i svojim znanjem, svojom kulturom, svojim oplemenjenim ponaša-
njem, tokom četiri ili osam godina osnovnog školovanja, mogli biti najobrazovani-
ji dio stanovništva u Novom Pazaru, Sjenici i Tutinu.
Osnovci XX, a posebno XXI vijeka, u ovoj oblasti mogli su biti onaj dio
stanovništva koji nastavlja školovanje, koji se najuspješnije predaje radu i brojnim
zanimanjima, u vlastitim zanatskim radnjama, radionicama, fabrikama, ateljeima i
u javnim službama. Ta djeca i ti omladinci, koji prolaze kroz osnovnu školu ovog
kraja su avangardni, najdinamičniji dio građanstva i mještana varoši i sela, već
svjesni svih okolnosti života u ovoj oblasti, pa i siromaštva, ograničenih mogućno-
sti razvoja i nerazvijenosti svog zavičaja. Osnovna škola je, van svake sumnje, bila
institut najodlučnijih promjena u društvu ali i oslonac, često inspiracija, pa i rea-
lizator promjena koje su ovo područje vodile iz nerazvijenosti u svijet razvijenih.
Uprkos složenosti i značaju problema, koji je tema ovog rada, osim izvjesnih
istupanja političara, stručnjaka, preduzimljivih privrednika, javnih i kulturnih rad-
nika, češće prigodnih negoli onih istupanja koja su imala opominjujući, podstičući
i operativni karakter, problem nije cjelovito analiziran niti kritički argumentovan,
pogotovo ne sa stanovišta potrebe, učešća i uloga mladih u savremenosti i buduć-
nosti ovih krajeva. Ukoliko su neke inicijative u tom smislu uspijevale, čini se
opravdanom teza da je osnovna škola na strani napretka, da je bila jedan od najak-
tivnijih činilaca promjena, evropeizacije, napretka ovih krajeva. Svakako zato što
su promjene na koje se računalo u osnovnim školama dugotrajne, djeca i mladi se
za njih vaspitavaju i obrazuju tokom osam godina. Počinju sa sedam godina upući-
vanjem najmlađih u znanja, u kulturu, u rad, u život. Počinju veoma rano, ali traju
tokom čitavog života. Postoje velika znanja koja se za cijeli život steknu, usvoje
u osnovnoj školi. Pismenost, matematička, prirodna znanja i procesi, inspiracija
u umjetnosti, prema slikanju, muzici, vajanju, skulpturi. Ta inspiracija iz osnovne
škole traje cijelog života, ma šta radio i ma ko bio, onaj ko je završio osnovnu ško-
lu. Nepravda je, moguće, što se često ta uloga i doprinos oljuđivanju, usavršavanju
ljudi, rečeno jezikom Imanuela Kanta, ne posmatra sa velikim poštovanjem. Ljudi
pravilno govore, pišu, računaju, prate i razumiju prirodne pojave i umjetnosti kao
što hodaju, jedu, piju, kao da su rođeni s tim, kao da je osnovna škola u takva svoj-
stva i kvalitete čovjeka ugradila ogroman ljudski, duhovni, moralni, intelektualni
i svaki drugi napor i trud. Čovjek po svojoj prirodi nosi podsticaj na učenje. Čo-
vjekov je organizam dom nagonskog i svjesnog učenja, sastajalište duha i nagona,
kako reče njemački filozof (Landgrebe 1952:31).