Page 284 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

284 S. Šehović, A. Džanković, Bolja osnovna škola – bolja budućnost mladih

Prosvjetna politika je itekako uvlačila u rasprave o najopćim i najvažniji
pitanjima osnovnog obrazovanja, i obrazovanja općenito, i istaknute pedagoge Sr-
bije, ali i sve nastavnike, naročito njihova udruženja, sindikalne organizacije i sl.
O raspravama u prosvjetnoj politici pisali su Vojislav Bakić, imajući u vidu Kra-
ljevinu Srbiju, Dušan Jovanović o Kraljevini Jugoslaviji, ali i Nikola Vučenov o
prosvjetnoj politici u okviru sistema obrazovanja Srbije. Upravo je obrazovanje
područje na kome su se neprestano u Srbiji susretale politika i pedagogika.
Primijenjena na ovu oblast prosvjetna politika Srbije uvijek je imala pose-
ban pristup i obzir prema nerazvijenim krajevima. Upravo je to bilo rješenje prila-
gođeno vremenu, ekonomskim, kulturnim i drugim uslovima izvođenja osnovnog
obrazovanja. Ta politika je bila, u granicama mogućnosti, na strani nerazvijenih i
omogućavala je da se postignu ciljevi koji su tom politikom utvrđivani. Dinamika
uključivanja nerazvijenih u razvoj obrazovanja Srbije nije uvijek bila pravovreme-
na, niti je bila efikasna u mjeri koja je iziskivala potrebu da sva djeca, na uzrastu
osnovne škole, rastu i obrazuju se pod jednakim uslovima. Ovaj rad je ponudio i
argumentovao stav da to što je urađeno za osnovne škole nije bilo dovoljno.
U prosvjetnom zakonodavstvu Srbije osnovna škola je odveć pravno, manje
pedagoški razmatrana i identifikovana. Pravna jednakost u uslovima pedagoškog
rada, iziskivala je mnogo pratećih napora da se stvore uslovi za uspješno obučava-
nje, vaspitanje i obrazovanje. Nerazvijenost je veoma različita, u nekim krajevima
čak dominantno materijalnog karaktera, što je prateća pojava u svakoj nerazvije-
nosti, ali razlike u vrsti i tipu nerazvijenosti također su neraspoznatljive, pogotovo
one koje nisu uvijek primarno materijalne prirode. Nerazvijenost se javlja u izvje-
snim slojevima te postoji nerazvijenost u domenu kulture, obrazovanja, u primjeni
i mogućnostima korišćenja sopstvenog jezika, etičkih odlika itd.
Prosvjetna politika Srbije mora se i dalje zasnivati na onim načelima koji su
do sada u odnosu na rad osnovnih škola potvrđena uz eventualno njihovo prevazi-
laženje ukoliko se hoće smanjiti dalje zaostajanje daljih škola ove oblasti.

1. Društvena, politička i pedagoška praksa treba na efikasniji način i pravo-
vremeno primjenjivati načela te politike. Načelo o obaveznoj osnovnoj školi iznad
četiri razreda ozakonjeno je u Kraljevini Srbiji još 1882. godine u tzv. Novakoviće-
vom zakonu, zatim 1929. godine u Zakonu o osnovnoj školi, da bi 1947.godine do
1952. godine bila ozakonjena sedmogodišnja osnovna škola, potom 1952. godine
ozakonjena, a 1958. godine potvrđena obaveznost osmogodišnje škole itd. Jedna
obaveznost naložena Ustavom zemlje, ostvarivana je tokom dugih decenija, sve do
osamdesetih godina, kada je uglavnom ostvarena uz realizaciju izuzetnih situacija
koje su i poslije toga izvjesnu djecu ostavljala van redovnog osnovnog obrazova-
nja. To je primjer koji je određivao nerazvijene krajeve, u ovom okviru i ovu oblast,
te djecu sa tog područja doveo u osnovnu školu do drugih razvijenih krajeva. Radi
se o krucijalnom pitanju u kome ne bi bila dopustiva kašnjenja, još manje odsu-
stvovanja u budućem oblikovanju zakona i njegovoj primjeni.