Page 28 - Zbornik 39
P. 28
28 Safet Bandžović 39/2016
sela naseljava nekakve propalice turske, muhadžire iz raznih krajeva”. Tokom
51
maja on predočava da sjenički paša i novovaroški kajmekam naseljavaju muhadži-
re iz Bosne po Sandžaku. U selu Manguri naseljeno je 10-12 kuća iz Hercegovine,
u Vilovi 40 kuća iz Rožaja, u Tikvi dvije kuće muhadžira iz Bosne, u Draževićima
jedna porodica, u selu Jovcu devet kuća. Na kraju izvještaja je ukazao da je dolazilo
do sukoba između muhadžira i Srba-starosjedilaca, te da je u njima poginuo i neki
muhadžir Adem iz Prijepolja. Raški carinarnici su u februaru 1908. informirali
52
nadležne o naseljavanju „Turaka” iz Bosne na Rogozni, u blizini Novog Pazara.
53
U Sandžaku je aneksija BiH izazvala među muslimanskim i pravoslavnim
stanovništvom znatno uznemirenje. Obavještajna služba Austro-Ugarske došla je
do podataka da se još u maju 1908. u Sandžak prebacivalo oružje iz Srbije. Na
54
akt aneksije u Sandžaku je odgovoreno bojkotom austrougarske robe. Bošnjački
seljaci iz pljevaljskog kraja napali su grupu austrougarskih vojnika i oficira. Oni su,
bježeći, spas potražili po nekim seoskim kućama. Odatle su uspjeli da se povežu sa
osmanskim vlastima, da od njih dobiju uniforme osmanske vojske i da se, preodje-
veni nekako prebace do Pljevalja. Bošnjaci i Srbi su, vođeni svojim interesima,
55
imali nekoliko zajedničkih skupova, od kojih je bio najveći onaj održan 19. oktobra
1908. u Sjenici. Tada je usvojena rezolucija kojom je traženo od Porte 30.000 pu-
56
šaka sa municijom za naoružanje narodne vojske Sandžaka u koju bi dobrovoljno
stupili muslimani i hrišćani da se bore kako bi se povratila BiH: „Sve je gotovo da
uzme pušku i pođe na Bosnu. Bilo ih je na hiljade“. Muhadžiri iz BiH, naseljeni
u Kosovskoj Mitrovici uputili su 16. novembra telegram velikom veziru da de-
putacija, koja je iz BiH pošla u Beč da izjavi vjernost tamošnjoj vladi, nije imala
mandat da zastupa Bošnjake. Iz Skoplja su pristizale informacije o spremnosti
57
tamošnjih bosanskohercegovačkih muhadžira da organiziraju svoje čete i upadnu u
Bosnu. Muhadžiri su formirali i nekoliko dobrovoljačkih četa. Srpska vlada je,
58
59
51 Arhiv Srbije (dalje: AS), Fond arhive Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srbije (dalje:
MID), Političko-prosvetno odeljenje (dalje: PPO), 1908, br. 49.
52 M. F. Petrović, Dokumenti o Raškoj oblasti 1900-1912, Beograd 1995, 190.
53 AS, MID, Političko odeljenje (dalje: PO), 1908, f. 5, pov. br. 334.
54 M. Ekmečić, Aneksija Bosne i Hercegovine 1908. i istorijske posledice, u: Naučni skup posvećen
80. godišnjici aneksije Bosne i Hercegovine, 21.
55 M. Memić, Bošnjaci-Muslimani Sandžaka i Crne Gore, Sarajevo 1996, 225.
56 Ю. П. Аншаков, Российская дипломатия о положении славянского населения Старой
Сербии (1902-1912 гг.), Известия Самарского научного центра Российской академии наук, т.
16, №3, Самара 2014, 179.
57 Upor. H. Kapidžić, Pripreme za austrougarsko prodiranje u albansko etničko područje iz
Novopazarskog Sandžaka, Radovi Filozofskog fakulteta, VI, Sarajevo 1971, 415-430; Đ. Mikić,
Austro-Ugarska i Novopazarski sandžak u aneksionoj krizi, Novopazarski zbornik, br. 4, Novi Pazar
1980, 29; B. Hrabak, Novopazarski Sandžak u poslednjoj etapi otomanske vladavine (1908-1912),
u: Oblasti Stare Raške krajem XIX i početkom XX veka, Prijepolje 1994, 84-90.
58 Đ. Mikić, Bosna i Hercegovina između Austro-Ugarske i Turskog Carstva u aneksionoj krizi
1908/1909, u: Naučni skup posvećen 80. godišnjici aneksije Bosne i Hercegovine, 196.
59 V. Šalipurović, Kulturno-prosvetne i političke organizacije u Polimlju i Raškoj 1903.-1912