Page 140 - Zbornik 39
P. 140
140 Azra Hodžić-Čavkić 39/2016
FRAZEMI KOJI SE POZIVAJU NA IMENA POGLAVLJA KUR’ANA
Skupina frazema objedinjenih semantičkom sferom „imena poglavlja Kur’ana“
svjedoči o direktnoj vezi kur’anskih sura i prakse muslimana. Svaka od sura ima svoje
posebno mjesto, međutim, neke od njih imaju posebna značenja u vezi s različitim
fazama u životu muslimana. Tako se, naime, Fatiha smatra najvažnijom surom te iz
tog razloga zauzima otvaračku ulogu Kur’ana. Ostatak Kur’ana smatra se, u svetoj
tradiciji, komentarom Fatihe. Sure Ihlas, Felek i Nas imaju posebno značenje zaštite.
Sura Jasin zauzela je centralno mjesto u praksi ispraćanja umrlog, itd.
PROUČITI (IZUČITI, POKLONITI) FATIHU NEKOME
Fatiha je prva, otvarajuća sura svete knjige muslimana. Ona se tradicionalno
uči kad se želi prisjetiti nekog umrlog, a da pritom tog sjećanja umrli ima koristi, po
uvjerenju muslimana. U drugim kulturnim krugovima Fatiha se može usporediti
s minutom šutnje kad se nekome umrlom odaje počast. Učenjem Fatihe pojedinac
biva vođen idejom o kontinuitetu života u materijalnom smislu i onome što dolazi
nakon smrti. Vrlo se često koristi i eufemizam preseljenje na drugi svijet čime
se jasno poručuje snažno uvjerenje u život nakon fizičke smrti. Također, time se
potvrđuje uvjerenje u to da se sudbina umrlog na onom svijetu može promijeniti
tuđim posredstvom: dobrim djelom koje ostaje iza njega (ostavljenjem dobro od-
gojenog potomka, materijalnom zadužbinom i sl.).
Međutim, ovaj je frazem objedinjen značenjem otpisati nekoga, odnosno
prestati računati na nekoga na način na koji se prestaje računati na onoga ko više
nije među živima. Metaforičko transponiranje direktno je povezano s činom odava-
nja poštovanja nekome neživom, te se metaforičko sahranjivanje odnosi na fizičko
prekidanje veza s nekim pri čemu se pozicija onoga ko prekida veze maksimizira
jer on u potpunosti obavlja obaveze na koje ga kao vjernika podsjeća religijska
praksa. Fatiha je ovdje upotrijebljena u metonimijskome smislu koji podrazumije-
va ukopavanje pojedinca koji svoj život nastavlja daleko od ovozemaljskih očiju.
Konceptualna metafora DUHOVNA SMRT JE FIZIČKA SMRT; tj. NEMATERI-
JALNO JE MATERIJALNO omogućila je ovu vrstu transponiranja.
DAVATI/ DATI JASINE ZA NEKOG
Jasin je, po svetoj tradiciji muslimana, shvaćena kao srce Kur’ana. Učenje
sure Jasin (trideset i šesta sura Kur’ana) umrlima snažno je utemeljena sačuvanim
hadisima poslanika Muhameda, a. s., te se tradicionalno učila onima koji su na
samrti ili su među mrtvima. Ona se tematski više bavi (aktivnim) životom vjernika
nego smrću, ali se status ove sure u odnosu na pojedinca koji je započeo život u
onosvjetskom smislu značajno povezuje s njegovim benefitom tamo.