Page 143 - Zbornik 39
P. 143

39/2016      FRAZEMI BOSANSKOG JEZIKA IZ RELIGIJSKOG..              143

               izdvojenom u odnosu na jezike koji su se govorili na ovom području. Iako je uvijek
               bio jezik religije, arapski jezik i njegovo pismo imali su poseban status u obrazov-
               nom sistemu iz prostog razloga što se dnevne molitve u islamu obavljaju na arap-
               skom jeziku, tako da je elementarno poznavanje kur’anskih sura bilo esencijalno
               važno za upražnjavanje tih dnevnih aktivnosti. U tom je smislu sasvim očekivajuća
               veza religijskog sa svjetovnim životom. Mada je riječ o neformalnom obrazovanju,
               mejtefi su bili vrlo važna karika u očuvanju religijskoga identiteta muslimana na
               svim prostorima. U njima je pozicija arapskog pisma bila od krucijalnog značaja
               iz istih razloga zbog kojih se želi ostati vjeran Kur’anu kao Božijoj riječi. U tom
               kontekstu, poznavanje arapskog pisma bila je osnovna polaznica muslimana. Prvo
               slovo arapskog pisma jednostavni je elif koji je i u književnosti bio tematiziran na
               više načina i iz više kultura. On simbolički, između ostaloga, predstavlja i usprav-
               nost čovjeka jer se grafički predočava vertikalnom crtom (ا).
                     Ovaj se frazem također metaforički transponira na osnovu orijentacione me-
               tafore GORE JE BOLJE, odnosno GORE JE VIŠE. To, zapravo, znači da metonimi-
               ja elif predstavlja pismo, tj. pismenost. Što pojedinac zna više slova, to je bliži po-
               znavanju kompletnog pisma i mogućeg dekodificiranja teksta. Zapravo, onaj koji ne
               zna ništa više od elifa nalazi se u donjoj sferi i pripada nepoželjnoj poziciji neznanja.
               Ovaj frazem ima i svoje druge inačice, utemeljene na drugim pismima korištenim
               na prostoru na kojem se govori bosanskim jezikom: ne znati dalje od A i sl.


                     U PRVOM SAFU BITI

                     Saf je red u kom prakticirajući muslimani u savršenom redu obavljaju sva-
               kodnevnu molitvu. On podrazumijeva prostornu organiziranost unutar bogomolje
               i odražava ideju o jedinstvenosti i jednoobraznosti zajednice muslimana. Ovaj se
               frazem neposredno ostvaruje putem prostorne metafore GORE JE BOLJE/ NA-
               PRIJED JE BOLJE/ GORE JE POŽELJNO/ NAPRIJED JE POŽELJNO. Zna-
               čenje ovoga frazema je biti veoma uvažen, poštovan. Preneseno putem navedene
               prostorne metafore, ono što se nalazi u prvom safu/ redu iza imama, koji predvodi
               svakodnevnu molitvu, predstavlja najvrednije, posvećene vjernike, odnosno pred-
               stavlja pojedince vrijedne poštovanja, one koje vrijedi podražavati. Vrijednost pr-
               vog safa poznata je i iz hadisa, ali indirektna veza s Kur’anom postoji. Kur’an na
               više mjesta bilježi leksemu saf u značenju biti razvrastan u redove kako je bilježi i
               Muftićev rječnik (2004: 804).

                     FRAZEMI PROIZAŠLI IZ TZV. SVETE TRADICIJE MUSLIMANA


                     Posljednja skupina frazema utemeljena je tzv. svetom tradicijom koja je u uskoj
               vezi s Kur’anom i praksom Božijeg poslanika Muhameda, a.s. Ona je vrlo često preno-
               šena različitim metodama, ali ta je veza uočljiva i na primjerima frazeoloških jedinica.
   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148