Page 142 - Zbornik 39

142 Azra Hodžić-Čavkić 39/2016

TUFAN I DUMAN I NUHI STAR

Kur’ansku i biblijsku priču o potopu za vrijeme Nuha, a. s., svakodnevni
jezik čuva u frazemu tufan i duman koji se koris ti u značenju s trašnog nevremena.
Naime, poznato je šta podrazumijeva potop prije kojeg je Nuh, a. s., pravio barku u
pokušaju da spasi život na Zemlji. Frazem je direktno proizašao iz te priče i koristi
se u metaforičkom smislu za nevrijeme koje sliči onome opisanome u Svetoj knji-
zi. Gledano na porijeklo, obje su lekseme u naš jezik vjerovatno ušle posredstvom
turskoga jezika. Međutim, leksema tufan arapskog je porijekla (نفط) i označava
potop, poplavu, neprestani pljusak i tako ga i bilježi rječnik (Muftić, 2004: 897).
Za razliku od nje, duman bilježi Škaljićev rječnik: duman, dumana, m (tur.) 1. dim,
magla; prašina; 2. fig. briga, zamagljenost misli, kao polusan (Škaljić, 1966: 227).
I drugi frazem u vezi je s pričom o Nuhu, a. s. Naime, prema kur’anskome
tekstu, Nuh, a. s., živio je 950 godina. Taj se detalj iz kur’anske priče o tom posla-
niku čuva u ovom frazemu. Forme oba ova frazema mogu biti preuzeti iz orijental-
nih jezika, ali činjenica da se i dan-danas čuvaju u bosanskome jeziku svjedoči o
potrebi da se očuva značenja datih frazema.

PROSTORNO UTEMELJENI FRAZEMI U INDIREKTNOJ VEZI S
KUR’ANSKIM TEKSTOM

S obzirom na činjenicu da kognitivna gramatika njeguje tzv. iskustveni reali-
zam, odnosno većinu svojih postavki temelji na antropocentričnoj svijesti čovjeka,
zaključke do kojih je došla u vezi s jezikom jasno svjedoče o načinu na koji čo-
vjek formira jezičke jedinice. To u jezičkom smislu podrazumijeva niz koncepata
koji dokazuju osnovne predodžbe čovjeka o njegovom mjestu u svijetu, u prostor-
no-vremenskom smislu. Deiktičke su kategorije u tom smislu potpuno egocentrič-
ne i smještaju se u odnosu na referenta, odnosno mijenjaju svoje realno značenje u
odnosu na onog ko je govornik. Čovjek u skladu sa svojim tijelom kreira i jezičke
mehanizme kojima svjedoči posredno o sebi samom. Prva prostorna orijentacija je
vertikalna i njegovo je poimanje stvari viših od sebe pozitivno, tj. ono što je pred
njim i iznad njega predstavlja pozitivno – predstavlja progresiju. Za razliku od
toga, stvari koje su u zadnjoj strani u odnosu na lice, oslikavaju nepoželjne stvari,
odnosno regresiju. Dio je ovih frazema motiviran upravo ovakvim prostornim od-
nosima, te je u tom slučaju riječ o vrlo raširenim tzv. orijentacionim metaforama.

NE ZNATI DALJE OD ELIFA

S obzirom na činjenicu da je Kur’an objavljen i zapisan na arapskom jezi-
ku, kao i to da se svi prijevodi Kur’ana smatraju samo prijevodom, komentarom i
tumačenjem Kur’ana, pozicija arapskog jezika i arapskog pisma može se nazvati