Page 145 - Zbornik 39
P. 145

39/2016      FRAZEMI BOSANSKOG JEZIKA IZ RELIGIJSKOG..              145

               je metonimijski poprimio značenje cjelokupne molitve. Naravno, Kur’an spominje
               veličanje Boga upravo ovom konsonantskom skupinom s-b-h.

                     ZAKLJUČAK

                     S  obzirom  na  činjenicu  da  su  frazemi  jednoga  jezika  direktno  proizašli
               iz iskustvenog realizma pojedinaca, te se značenje frazema direktno povezuje i
               s iskustvom kolektiva, jezik u tom smislu čuva neizmjerno blago. Uključimo li
               jedan neizbježan segment života pojedinca i kolektiva, on nam može ukazati na
               jasnu motiviranost jezičkih jedinica poput frazema. Kako je pokazano ovim radom,
               polazna tačka bila je pretpostavka da su frazemi koji problematiziraju religijske
               teme u velikoj mjeri motivirane aktivnim životom vjernika. Korpus istraživanja
               jesu frazemi sandžačkoga dijalekta i s obzirom na konfesionalnu strukturu ovoga
               područja, zaključeno je da je Kur’an kao sveta knjiga koja zauzima centralnu pozi-
               ciju u životu muslimana bila inspirativno vrelo za mnoštvo frazema.
                     Korpus je pokazao da je riječ o petnaestak frazema koji su podijeljeni u pet
               različitih grupa. Riječ je o frazemima proizašlim direktno iz kur’anskoga teksta;
               frazemima koji se pozivaju na imena poglavlja Kur’ana; frazemima utemeljenim
               na kur’anskim pričama; prostorno utemeljenim frazemi u indirektnoj vezi s kur’an-
               skim tekstom; i frazemima proizašli iz prakse muslimana. Kontrolni rječnici, po-
               red „Sandžačkoga frazeološkoga rječnika“ Abdulaha Mušovića iz februara 2016.
               godine bili su: „Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika“ Josipa Matešića
               (1982), „Frazeološki adverbijali na materijalu ruskog i srpskog jezika“ Abdulaha
               Mušovića (1997), „Frazeologija bosanskoga jezika“ Ilijasa Tanovića (2002), „So-
               matske frazeološke jedinice za izražavanje emocija i njihova sintaksička funkcija“
               Abdulaha  Mušovića  (2002),  „Rječnik  sarajevskog  žargona“  Narcisa  Saračevića
               (2003), „Nad turskim i bosanskim frazikonom“ Amine Šiljak-Jesenković (2003),
               „Budi nešto da ne budeš ništa“ Ismeta Rebronje i Medise Kolaković (2004), „Rječ-
               nik bosanskoga jezika“ koautora Halilović – Palić – Šehović (2010), „Bosanski
               frazeološki rječnik“ Zrinke Ćoralić i Senije Midžić iz 2012. godine, „Kao frazeo-
               loški rječnik“ Alise Mahmutović također izdat 2012, „Sandžački rječnik“ koautora
               Džavida Begovića i Šefke Begović-Ličina (2012), „Hrvatski frazeološki rječnik“
               koautora Menac – Fink Arsovski – Venturin iz 2014. godine. Također, u radu se
               problematizira i nekoliko frazema koji nisu dijelom niti jednog od nabrojanih rječ-
               nika, već su dio ankete koja bilježi frazeološko znanje Novopazaraca i Novopazar-
               ki starijih od 65 godina.
                     Frazemi tematizirani ovim radom su: kur’anska istina u značenju neupitno-
               sti nečega(Tanović, 2002: 112), kao abuzemze biti u značenju veoma dragocjeno
               (Mušović, 2016: 23), ne znati dalje od elifa u značenju apsolutno ništa (Mušović,
               2016: 147), proučiti (izučiti, pokloniti) Fatihu nekome u značenju otpisati ga (Mu-
               šović, 2016: 150), kao <dženetska> hurija u značenju prelijepa djevojka (Mu-
   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150