Page 137 - Zbornik 39

39/2016 FRAZEMI BOSANSKOG JEZIKA IZ RELIGIJSKOG.. 137

činjenica da je ovo tumačenje proizašlo iz tzv. kućne naracije, odnosno riječ je o
interpretaciji koja se prenosi usmenim putem i koja dosada nije bila zabilježena.
Navedena elaboracija zapravo je slobodna interpretacija sljedećih kur’anskih ajeta:
I kad on Sulejmanu dođe, Sulejman mu reče: „Zar da me blagom pridobijete?!
Ono što mi je Allah dao bolje je od onoga što vama dao je. A vi se poklonu vašem
još veselite!“ (En-Neml: 36) .
4

S obzirom na tvorbene modele arapskoga jezika, dovoljno je napomenuti
da se značenje formira trima korijenskim konsonantima. U slučaju lekseme koja
se u bosanskome jeziku adaptirala kao tafra, kako samo možemo pretpos taviti, ali
ne i dokazati, prema onome što s toji u navedenome ajetu, riječ je o konsonantima
f–r–ḥ (حرف). Ostali konsonanti iz ovog primjera su afiksi. Pod navedenim korije-
nom u „Arapsko-bosanskom rječniku“ Teufika Muftića nalaze se sljedeća znače-
nja: rados t, veselje, uzrok rados ti (Muftić, 2004: 1105). Treba napomenuti da se
u svjetskim jezicima vrlo čes to dešavalo preplitanje kakvom svjedočimo u ovome
primjeru. Riječju, bosanski jezik nije jedini svjetski jezik koji iz jezika porijekla
iskoris ti određenu leksemu u potpuno drukčijem značenju, odnosno iskoris ti po-
tencijal određene lekseme za potpuno novo značenje. Takvo što se, recimo, desilo
s leksemom sevdah.
Tjerati tafru upotrebljava se, kao što je već rečeno, u značenju hvalisati se
materijalnim bogatstvom, pokazivati uveličano svoju materijalnu vrijednost. Me-
taforičko pomjeranje u prvom slučaju oposredovano je leksemom tafra, pritom ne
ulazeći u razloge ovako adaptirane lekseme koja je očigledno orijentalnoga pori-
jekla, i to na način kao da je to materijalni objekt koji se može gurati. Značenje
lekseme od koje potječe jeste radost i ona se može dovesti u značenjsku vezu s
poklonom (jer se time neko želi dodvoriti nekome). Međutim, prema onome zna-
čenju koje mu daje kur’anski ajet, jasno je da je riječ o nečemu prolaznoga karak-
tera. Može se reći da se takva radost odnosi na ovozemaljsku radost, bez posebnih
veza s duhovnim svijetom i životom nakon smrti. Riječ je, dakle, o metonimijski
aktiviranoj vezi s poklonom (koji može biti guran), i to objekt koji nema nikakvu
stvarnu onostranu vrijednost, prema dubokom religijskom uvjerenju, već je samo
puka materijalnost. Poimanje vrijednosti različitih poklona ovdje se dovodi u vezu
konceptualnim modelom DUHOVNO JE PRIMARNO.

4 Za potrebe rada dosljedno je korišten prijevod Kur’ana prof. dr. Enesa Karića.