Page 144 - Zbornik 39
P. 144

144                         Azra Hodžić-Čavkić                   39/2016

                     KUR’ANSKA ISTINA

                     Ovaj frazem jasno upućuje na kur’ansko porijeklo. Značenje ovog frazema
               je neupitna istina čime se ostvaruje direktna veza s izvorom duhovnosti i mjestom
               koje ova sveta knjiga zauzima u svjetovnom smislu u životu prakticirajućeg mu-
               slimana. Kur’anske su istine one koje se ne dovode u pitanje jer je status knjige
               koja je preko poslanika Muhameda donesena svijetu najviši. S obzirom na to da
               Kur’an svjedoči o jeziku kao božijem daru čovječanstvu ajetom: I On pouči Adema
               imenima stvari svih a potom ih melekima predoči i zapovijedi: „Kažite Mi imena
               njihova, ako istinu govorite!“ (Bekare, 31) može se reći da je mjesto jezika u ovoj
               svetoj knjizi općenito posebno. U ovom se ajetu isključivo insitira na pravednoj,
               istinitoj upotrebi jezika.
                     Jedna od najraširenijih metafora u ljudskoj spoznajnoj mreži jeste orijentaciona
               metafora GORE JE BOLJE, kao što je već rečeno. U tom se smislu poželjne stvari
               smještaju u gornjoj sferi, odnosno u onome što je ispred nekoga u deiktičkom smislu.
               U vezi s tim, primjerci Kur’ana su se tradicionalno čuvali na visokim pozicijama –
               policama, rafama, čime se simbolično doslovno uzdizanje Knjige direktno vezuje za
               najviši status pisane riječi. Religijski gledano, Kur’an je zapisana Božija riječ. Sve su
               ostale knjige napisane ljudskom rukom i ljudskim kreativnim potencijalnom u jeziku.
               Iz tog razloga se Kur’an kao prapočetak i paradigma pisanja morao izdvojiti na neki
               način. To se metaforičko uzdizanje Kur’ana u jeziku ostvarilo kao navedeni frazem. U
               kredibilnost nečega za šta se kaže da je kur’anska istina se ne sumnja.

                     KAO  <DŽENETSKA> HURIJA

                     Hurija se tradicionalno povezuje s ljepotom koja se pripisuje onosvjetskom
               životu u Džennetu. U jezičkom smislu, ova se riječ odomaćila u bosanskome jeziku
               i za nju nije tražen prijevod jer se željelo ostati u okvirima jezičkog izraza Kur’ana.
               Ona transponirano ukazuje na obličje lijepe žene krupnih očiju i vezuje se za ajete
               sure El-Duhan. „A bogobojazni će doista na sigurnom mjestu biti, u baščama i
               međ’ izvorima, dibu i kadifu oblačit će, jedni prema drugima sjedite! Tako će biti!
               I ženit ćemo ih hurijama. Očiju krupnih! (El-Duhan, 51-54)
                     Dakle, riječ je o nižem nivou metaforičke transponiranosti ljepote kroz lje-
               potu obećane žene u životu poslije smrti. U ovom je frazemu sadržana i snažno
               kulturno uvjerenje o ženi kao slabijem i ljepšem spolu.

                     OKRETATI TESPIH


                     Okretati tespih se upotrebljava u značenju biti pobožan, moliti se. Ovaj se
               frazem ostvaruje na osnovu dnevne prakse muslimana, odnosno oslanja se na či-
               njenicu da je tespih dio svakodnevnog obavljanja molitve kojima se veliča Bog, te
   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149