Page 133 - Zbornik 39
P. 133

Azra Hodžić-Čavkić                                  UDK 811.163.4(497.6)’373.7
               Filozofski fakultet                                    811.163.4(497.6)’373.45
               Univerzitet u Sarajevu


                    FRAZEMI BOSANSKOG JEZIKA IZ RELIGIJSKOG
                                       DISKURSA ISLAMA
               (Na korpusu „Sandžačkog frazeološkog rječnika“ Abdulaha Mušovića)



                     Sažetak: U radu se raspravlja o frazemima čije komponente semantički uk-
                     ljučuju religijski diskurs baziran na Kur’anu kao izvoru duhovnosti i sva-
                     kodnevnoj praksi muslimana. S obzirom na poziciju jezika Kur’ana u odno-
                     su na prijevode Kur’ana na bosanski jezik, oblici frazema koji se formiraju
                     oko kur’anskoga diskursa očekivano su sastavljeni od kombinacije leksema
                     slavenskoga i orijentalnoga porijekla. Uglavnom je leksema orijentalnoga
                     porijekla proizašla iz kur’anskoga teksta čime se jasno može ukazati na takvu
                     vrstu veze. Korpus ovoga istraživanja uglavnom jesu frazemi koje je zabil-
                     ježio „Sandžački frazeološki rječnik“ iz februara 2016. godine autora Abdu-
                     laha Mušovića.

                     Ključne riječi: frazemi, Kur’an, metaforička motiviranost, metonimijska mo-
                     tiviranost, kognitivna lingvistika, sandžački dijalekt, bosanski jezik

                     UVODNE NAPOMENE


                     Sandžački je dijalekt peti dijalekt bosanskoga jezika. Riječ je o nedovolj-
               no istraženom jezičkom izrazu i u posljednje se vrijeme velika pažnja i napor
               ulažu kako bi se rasvijetlio i na neki način kodificirao i sačuvao ovaj dijalekt.
               Podsjećanja radi, sandžački je dijalekt djelomično bio dijelom zanimanja Danila
               Bajraktarevića koji je u svojoj doktorskoj disertaciji 1966. godine naziva „No-
               vopazarsko-sjenički govori“  opisao i pokušao istaći granice ovih govora iako se
                                        1
               dosljedno u navedenoj disertaciji ne navodi naziv ovog dijalekta.  Zatim su se i
                                                                          2
               1   Bajraktarević, Danilo (1966) Novopazarsko-sjenički govori, u: Srpski dijalektološki zbornik,
               knj. XVI, Beograd
               2   Bajraktarević napominje kako novopazarska zona predstavlja čistu ekavsku oblast gdje je i dugo
               i kratko jat zamijenjeno refleksom e i gdje je u upotrebi starija akcentuacija. Ove karakteristike
               čine da se ova govorna skupina približiva kosovsko-resavskom dijalektu srpskoga jezika. Južni
               dio  ove  zone,  po  Bajraktareviću,  mjesto  kratkog  jata  ima  uvijek  refleks  e,  a  kod  pravoslavnih
               refleks e i refleks ije. S današnje tačke gledišta, vrlo je teško povjerovati u ovako opisano stanje
               sandžačkoga dijalekta ili barem jednog njegovog dijela. Asim Peco ne smatra ovaj govor prijelaznim
               govorom ijekavsko-ekavskog, mada se to može zaključiti na osnovu današnjeg izgleda. On navodi
               da su razlozi za takvo mišljenje migraciona kretanja, zatim gubljenje njihovog ijekavskog karaktera
   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138