Page 123 - Zbornik 39
P. 123

39/2016         PRILOG RASPRAVI O DOPRINOSU ISLAMA..                123

               ogromnog Cartstva. Svakako da se to slabljenje manifestovalo i na pravni poredak
               te države, koji je u jednom trenutku postajao anahron i neprilagodljiv. Neki izori
               navode i problem sa neposlušnim činovništvom  koji su u 19. veku doveli do ra-
               zličitih pojava unutar Cartstva :

                     „kroz čitav 19. vek u Osmanskom carstvu opstala su dva tipa korupcije: prvi se
               odnosio na korupciju visokih državnih činovnika, njihovu (ne)kompetentnost, kao i na ne-
               moć države da se reformiše u skladu sa duhom vremena; drugi tip korupcije odnosio se na
               nepoštenje kako visokih državnih činovnika, tako i širokog činovničkog aparata. Nije bio
               redak slučaj da su istaknutiji veziri Osmanskog carstva smatrali kako je upravo korupcija
               među visokim turskim državnicima osnovni uzrok sunovrata imperije“. 31

                     Isti autori ističu i to da je sultan Selim III „neposredno po dolasku na presto
               zabranio janičarima da borave u Beogradskom pašaluku“.   U ovom periodu česte
                                                                 32
               su i bune unutar Carstva, i to ne samo od strane pokorenog hrišćanskog stanovniš-
               tva, već isto tako i od strane naroda koji su masovno prihvatili islam, kao što su
               Bošnjaci i Albanci. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da u Osmanskom carstvu isto
               takođe traju borbe sa šitima na istočnim granicama, i da odnos islamskih uprava
               iz prošlosti u nekim periodima nije bio blag prema različitim frakcijama unutar
               islamskog učenja.
                      Ipak, uprkos ovim, čini se nespornim konstatacijama o postepenom uruša-
               vanju Osmanske države poslednjih par vekova, isto tako je nesporno, da je period
               turske vladavine jednom delu Evrope, u poređenju sa ostatkom kontinenta, doneo
               i nekoliko vekova mira i napretka u mnogim segmentima. To znači i kakvu-takvu
               mogućnost prosperiteta i unutrašnjeg relativnog mira na ogromnim prostranstvi-
               ma. Taj period doneo je i mogućnost neometane komunikacije naroda, roba i uslu-
               ga na više kontinenata. Zbog toga se taj period katkad imenuje sintagmom Pax
               Ottomanica.
                          33
                     U toku ovog dinamičnog i za to vreme, spram ostatka sveta liberalnog prav-
               nog poretka Osmanskog carstva, nastaju, naročito na Balkanu, i mnogi gradovi.
               Brzina kojom su se neki od njih razvijali, i pravna kultura koja ih je krasila, zavre-
               đuje pažnju. Jedan od njih je i Novi Pazar, pa ćemo se u narednim redovima kratko
               zadržati na primeru ovog grada.


               31  Kristina Jorić, Petar Čolić, „Kratak pregled borbe protiv korupcije u ruskoj i osmanskoj carevini
               u prvoj polovini 19. veka“, Filozofija i društvo, 1/ 2013, str. 165.
               32   Ibid.
               33   Latinskim izrazom „pax“ označava se „manje-više dug period (relativno) opšte stabilnosti u
               međunarodnim odnosima. Često je takvo stanje karakterisala izražena dominacija određene sile, pa
               se u skladu s tim, ovom terminu dodavao latinizovani naziv odnosne države, da bi se označila njena
               vodeća uloga i uticaj. Tako su na npr. Poznati Pax Romana, Pax Britannica i Pax Americana“; Tako:
               Boris Krivokapić, Enciklopedijski rečnik međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, Službeni
               glasnik, Beograd, 2010, str. 754.
   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128