Page 120 - Zbornik 39
P. 120

120                            Senad Ganić                       39/2016

                     Čuvena je Ahdnama koju je turski sultan Mehmed II Fatih izdao tri dana
               po padu Carigrada 1. juna 1453. kojim se je regulisao pravni položaj hrišćana.
               Ovim fermanom date su, kako ističe Ilija Pržić, pravoslavnom stanovništvu, koje
               su Turci nazivali opštim imenom “grčki narod” tri glavne povlastice: (1) nepri-
               kosnovenost crkava, koje ne mogu da se pretvaraju u džamije; (2) nezavisnost
               građanskog položaja, na taj način što se brakovi, rođenja, pogrebi i svi drugi obi-
               čaji pravoslavnih hrišćana, imaju da vrše po obredima i propisima grčke crkve; (3)
               pashvalni praznici se imaju praznovati kao i do tog vremena.
                                                                     20
                     Druga Ahdnama koja nam je naročito zanimljiva je ona iz 1463. godine,
               izdata takođe od strane sultana Mehmeda Fatiha II kojom se jamče verska prava
               hrišćana u Bosni. Za ovaj dokument se drži da predstavlja najstariju povelju o
               ljudskim pravima i slobodama na tlu Evrope. Najveći deo teksta Ahdname u pre-
               vodu Hazima Šabanovića glasi:

                     ”On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda po-
               bjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre,
               osvajača svijeta je sljedeće:

                     Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnici-
               ma) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja
               velika milost, pa zapovijedam sljedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim
               crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome
               carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka
               bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka
               niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih po-
               danika, niti iko od stanovnika moga carstva - ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute.
                     Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živo-
               te), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka
               sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem
               carsku zapovijed i zaklinjem se sljedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje
               i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjero-
               vjesnika (Muhammeda a.s.), i tako mi sablje koju pašem - niko se neće protiviti onome što
               je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani
               mojoj zapovijedi “.  21

                     Pored ovih garancija tu su još i mnoga druga pravila i principi koji se izlu-
               čuju iz Šerijata, a koji su vekovima kasnije usvojeni kao tekovina civilizacije,
               bez da se, u zapadnoj literaturi, o korenima tih pravnih instituta uopšte i rasprav-
               ljalo. Evrocentristička autoprojekcija o sopstvenoj superiornosti, koju je u očara-
               vajuće lucidnom Malom princu i njegovoj priči o asteroidu V 16 opisao Antoan de



               20  Ilija Pržić, Zaštita manjina, Beograd, 1933, str. 37.
               21   http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ploca-povelja-ahdnama, pristup na dan 15.08.2017.
   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125