Page 49 - Novopazarski Zbornik 36

НЗ 36/2013 NOVI PAZAR NA MAPI SARAJEVSKIH TRGOVACA... 51

serhat i vojno odbrambeni bedem Carstva, on je u isto vrijeme predstavljao važan
teritorij preko koga se obavljao jedan dio trgovačkih poslova koji su išli preko
Dalmacije ka Veneciji. Kao pogranična pokrajina Osmanskog carstva Bosna je
svojim geografskim položajem stoljećima olakšavala transport robe na putu koji
je povezivao zapadnoevropske centre sa Istanbulom.
Postojanje duge granične linije između Bosanskog ejaleta/vilajeta i Au-
strije/Austro-Ugarske u 19. stoljeću odigralo je ključnu ulogu u promjenama u
smjeru trgovačkih puteva. Blizina granice je bila od velike važnosti za razvoj do-
maće trgovine koju su mnogi sarajevski veletrgovci u drugoj polovini 19. stoljeća
iskoristili kao polaznu tačku za osvajanje zapadnoevropskih trgovačkih centara.
Pored toga, jedan broj austrijskih trgovaca je upravo u Bosni, relativno blizu svo-
joj domovini, pokušavao pokrenuti trgovačke poslove još od početka 19. stoljeća.
Razmjena trgovine i stvaranje čvrstih trgovačkih veza povećao je promet na gra-
ničnim prelazima, ali je direktno uticao i na razvoj diplomatskih odnosa. 6
Zbog svega navedenog za trgovinu u Bosanskom ejaletu/vilajetu od izu-
zetnog značaja je bilo pitanje regulisanja visine naplate carinskih dadžbina koje
su u Osmanskom carstvu bile organizovane prema sistemu naplaćivanja na unu-
trašnjim i vanjskim carinskim prelazima. Dok su se unutrašnje carine naplaćivale
prilikom ulaska ili izlaska iz određenog carinskog područja, vanjske su se plaćale
na granici prilikom izlaska ili ulaska u Osmansko carstvo. Shodno tome, trgov-
7
ci su bili obavezni plaćati carinu ili đumruk, na robu kojom su trgovali unutar
Osmanskog carstva, prilikom njenog transporta iz jednog u drugo područje i pri-
likom njenog izvoza ili uvoza u Carstvo. 8
Sredinom 19. stoljeća ekonomska situacija u Carstvu je bila izuzetno loša,
a carinska stopa je iznosila svega 3% na prelazima u Austrijsko carstvo. To je
9

6 Godine 1850. otvoren je u Sarajevu Generalni Austrijski konzulat, dvije godine poslije Fran-
cuski. Godine 1856. konzulat Velike Britanije, 1857. godine Ruski, 1866. godine Pruski, a
1867. godine Italijanski konzulat. Više o tome vidi: Rudolf Zaplata, Strani konzuli u Bosni i
Hercegovini za turske vlade, u: Kalendar Gajret, za god. 1936, Sarajevo, 1937, 116–147.
7 U evropskim zemljama se, do polovine 19. stoljeća, u potpunosti ukinulo plaćanje unutrašnjih
carina. Vidi: Historija Osmanske države i civilizacije II, Sarajevo, 2008, 74.
8 Carina koja se uzimala prilikom ulaska u neko mjesto zvala se amedijje, a ona prilikom izlaska
refijje, dok se tranzitna nazivala mururijje. Ibid.
9 Dokumenti Austrijskog konzulata u Sarajevu u periodu 1850–1851. obiluju pritužbama na
naplatu carine austrijskim podanicima veću od 3%. U jednom izvještaju austrijskog konzula
Atanaskovića, u kojem on izvještava svoju vladu o tarifnoj politici Osmanskog carstva, a koji
su bili važni za Austrijsku monarhiju, Atanasković je uočio neujednačenu naplatu carinskih ta-
rifa koju mu je valija Čamil-paša pojasnio na sljedeći način: „da je u Bosni povećana carinska
stopa sa 3 na 13% na robu koja se izvozi i na robu koja se uvozi ali da to tereti samo sultanove
podanike (podvukla H. Y.) Oni trgovci koji imaju austrijski pasoš plaćati će samo 3% kao i do
tada.“ Vidi: Galib Šljivo, Pitanje trgovačkih odnosa između Dalmacije i Bosanskog pašaluka
u prvoj polovini 19. vijeka, Separat iz Studije i članci, Tešanj, 2008, 254: Arhiv Bosne i Herce-
govine (dalje ABiH), Regeste Austrijskog konzulata u Sarajevu, (dalje RAGKSA), dokumenti
za godine 1850–1851.