Page 52 - Novopazarski Zbornik 36

54 Hana Younis НЗ 36/2013

kušavali platiti što manji iznos carinskih dadžbina. U isto vrijeme su i đumrukčije,
nepoštivanjem zakonskih propisa i zloupotrebom položaja, određivali visinu carine
nekad i proizvoljno. Takav slučaj desio se sarajevskim trgovcima prilikom prelaza
đumruka, u Novom Pazaru i Dupnici, u septembru 1861. godine, nakon njihove
nabavke robe iz Rumelije. O ovom događaju imamo podatke u pismu iz Filiba
22
koje je bilo upućeno Gavri Jeliću u Sarajevo; u njemu je pisalo „Dobio sam tvoja
tri pisma i razumio šta mi pišeš da đumruk svršim u Dupnici da ne idem na Pazar
i da uzmem teskeru na cigare, i na tumbečinu uzeo sam teskeru, a na cigare nisam
ne daju teskere. Zašto i u Filibu prave pa ne pripoznaju... Ovdje se đumruk može
svršiti, a u Pazaru neće pripoznati teskere, telegrafisali smo u Istanbul pa odgovora
nismo dobili.“ U nastavku on piše kako su trgovci saznali da u „Pazaru Dupničke
teskere pripoznati neće i niko s tovarima u Dupnicu ne smije“, a dalje dodaje kako
je đumrukčija u Dupnici određivao vrijednost đumruka proizvoljno i piše „da Bog
sačuva kako mu naplati nožom ga za kont koliko god on hoće toliko uzme, on sam
po sebi, a sebi ništa ne gleda ni tarifu ni konat ni ništa već koliko mu rekne onoliko
.“ Pismo u potpunosti ilustruje koliko je pitanje carine bilo u praksi neregulisano
23
i nepovezano. Činjenica da se u Pazaru nije priznavala teskera koju su sarajevski
trgovci imali iz Dupnice jasno ukazuje da se uredbe o plaćanju unutrašnjih carina
nisu poštovale jer je Dupnica bila prvi prelaz preko kojeg se transportovala roba iz
unutrašnjosti, tako da je i teskera prema važećim propisima, u toj godini, trebala biti
plaćena na tom mjestu. To potvrđuje i podatak da su se sarajevski trgovci žalili vla-
stima u Istanbulu u vezi ovog događaja. Nije nam poznato kako se problem riješio,
ali je 12. novembra napravljen popis robe koja je kupljena u Rumeliji, što znači da
je bila zapremljena u dućanima. Moguće da je navedeni nesporazum bio povezan
24
sa promjenama iz 1861. godine, kada je po naređenju Ministarstva finansija pove-
ćana porezna taksa za unutrašnju trgovinu, zbog čega su se bosanski trgovci žalili
osmanskoj vladi, ali i engleskom konzulu koji je kopiju njihove žalbe proslijedio
Britanskom poslanstvu u Istanbulu, ali u to nismo sigurni. 25
Neke trgovačke kuće poput Merhemića, koji su bili jedna od najelitni-
jih i najvažnijih trgovačkih kuća u Sarajevu, i Hadžiristića imale su prijateljske i
poslovne odnose sa nekim od đumrukčija, što je uticalo na brzinu prelaza preko
istih. Sulejmanaga Čomara, poznati sarajevski veletrgovac, imao je zeta koji je
26

22 Prema računima koji su sačuvani u građi trgovačke kuće Jelić, Gavro je tom prilikom nabavio
robu u iznosu od oko 550 zlatnih dukata. ABiH, Fond Jelići, kutija br. IX-3-5.
23 Ibid.
24 Ibid.
25 Vidi: Ibrahim Tepić, Trgovina Bosne i Hercegovine od 1856. do 1875. godine, magistarski rad u
rukopisu, odbranjen u Sarajevu na Filozofskom fakultetu, Odsjek istorija 1978. godine, 185–186.
26 U sačuvanoj korespodenciji Hadžiristića, nalazi se jedan broj pisama koje im je slao Mehmed
efendija đumrukčija, iz kojih se jasno vidi da su oni imali i zajedničke poslovne interese, dok
je u istim pismima slao prijateljske pozdrave posebno upućene Merhemićima. ABiH, Fond
Hadžiristići — Sarajevo, kutija br. IX-1-13.