Page 54 - Novopazarski Zbornik 36
P. 54

56                            Hana Younis                       НЗ 36/2013

               vilajetu bila jedna od uglednijih u sarajevskoj čaršiji. Gavro Jelić se počeo ba-
               viti trgovačkim poslovima oko 1847. godine.  Prema pisanim podacima koji se
                                                       33
               nalaze u porodičnom arhivskom fondu, porodica Jelić je već krajem 18. stoljeća
               bila nastanjena u Sarajevu i bavila se trgovačkim poslovima. Jefto Jelić se može
               smatrati osnivačem trgovačke kuće Jelić u Sarajevu, a njegova supruga Sofija je
               bila porijeklom iz trgovačke porodice, iz Pešte.  U prvim decenijama 19. stolje-
                                                         34
               ća trgovačka kuća Jelić aktivno je trgovala, pored Bosanskog ejaleta, sa ostalim
               dijelovima Osmanskog carstva, a posebno Rumelijom, kao i sa Dalmacijom.  Iz
                                                                                   35
               sačuvane prepiske možemo zaključiti da je ova trgovačka kuća dosta postepeno
               širila svoje poslove. Oko 1818/19. godine Jeftu je naslijedio Aleksa, sin jedinac
               koji je preuzevši trgovinu nastavio sa širenjem asortimana i centara sa kojima je
               njihova kuća poslovala. S povećanjem kapaciteta poslova rastao je i ugled njegove
               trgovačke kuće, te je Aleksa od inicijala svog imena AE napravio posebnu oznaku,
               trgovačku marku, kao znak ugleda koji je njegova trgovina stekla.  Gavro Jelić
                                                                          36
               je počeo ocu pomagati u poslovima oko 1847. godine, od kada se njegovo ime
               spominje u poslovnoj korespodenciji.  Njegov osam godina stariji brat Jefto ocu
                                                37
               je pomagao u dućanu još od 1845. godine, ali njega trgovina nije privlačila kao
               Gavru. Nakon smrti Alekse Jelića 20. augusta 1852. godine, braća Jefto i Gavro
               su preuzeli očevu trgovačku kuću.  Njih dvojica su vodili zajednički poslove sve
                                             38
               do 1856. godine, kada su se privatno i poslovno podijelili. Iz dokumenata se može
               zaključiti da je osnovni razlog za diobu bio taj što je Gavru trgovačka kuća i profit
               interesovao više nego Jeftu, a ne treba zanemariti ni činjenicu da se on 1855. go-
               dine oženio, tako da više nije želio da ima bilo šta zajedničko sa bratom. Tako je
               privatna i poslovna imovina potpuno podijeljena. Komitente i sve poslovne veze
               Alekse Jelića naslijedio je Gavro, dok je Jefto otvorio novu trgovačku kuću. Kao
               prepoznatljivu oznaku trgovačke kuće Gavro je ostavio inicijale svog oca i dodao
               samo prvo slovo svog imena, tako je njegova trgovačka kuća od 1856. godine pa
               sve do propadanja bila prepoznatljiva po oznaci GAE.  Gavro je u šestoj i sedmoj
                                                              39

               33  ABiH, Fond Jelići, kutija br. IX-3-2.
               34  Godine 1787. Sofija je dobila pismo od sestre Marije iz kojeg se vidi da je ona imala dućan u
                   vlasništvu i da se njena porodica bavila trgovačkim poslovima. ABiH, Fond Jelići, kutija br.
                   IX-3-1
               35  ABiH, Fond Jelići, kutije br. IX-3-1, IX-3-2.
               36  Jelići se sve do sedme decenije 19. stoljeća potpisuju sa Elić.
               37  ABiH, Fond Jelići, kutija br. IX-3-2.
               38  Ibid.
               39  Trgovačka kuća Gavre Jelića je pred Austro-Ugarsku okupaciju imala znatnih finansijskih pro-
                   blema, a trgovinu u potpunosti gube 1882. godine. Hamdija Kreševljaković piše da je Petar
                   Pešut, trgovac koji je preuzeo dućan od Gavre Jelića, došao iz Trebinja kao momak, da je
                   radio kod Gavre Jelića i da je poslije zajedno sa skopskim tabakom Muhamedom, sinom hadži
                   Bečirovim, preuzeo njegovu radnju. Vidi: Hamdija Kreševljaković, Čizmeđijski obrt i stara
                   gradska obuća u BiH, u: Naučno društvo NR BiH, Radovi br. III, knjiga 2, Sarajevo 1955, 114
                   fusnota 44.
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59