Page 50 - Novopazarski Zbornik 36

52 Hana Younis НЗ 36/2013

predstavljalo jedan od najliberalnijih ekonomskih sistema koji je donosio vrlo
slabe prihode centralnoj vlasti u Istanbulu. Katastrofalna carinska politika jasno se
uočavala i na načinu naplate carina na bosanskim granicama prema Austrijskom
carstvu. O efikasnosti sistema jasno govori podatak da je u periodu 19. stoljeća
teritorij Bosanskog ejaleta imao preko 45 graničnih prelaza u unutrašnjem i vanj-
skom trgovačkom prometu. 10
Prema zakonskim odredbama, u Osmanskom carstvu se visina naplate
carinskih dadžbina određivala prema vrijednosti prijavljene robe, a za plaćenu ca-
rinu dobivala se potvrda tj. teskera, sa kojom su trgovci po zakonu bili oslobođeni
daljeg plaćanja unutrašnjih carina, bez obzira na mjesto prodaje. Ove teskere se
11
u dokumentima sarajevskih trgovaca spominju kao teskera, a rjeđe kao đumručka
teskera, dok se potvrda za plaćenu carinu na vanjskim prelazima isključivo upi-
sivala kao đumručka teskera. Analiza dostupne građe ukazuje da je sarajevska
12
trgovačka elita teskere za trgovinu plaćala unaprijed, a da je njena cijena zavisila
isključivo od prijavljene vrijednosti robe koja se prenosila preko unutrašnje gra-
nice. Neophodno je napomenuti da je trgovina određenim artiklima bila zakonom
posebno regulisana, te su i teskere za trgovinu njima imale posebne propise. 13
Defteri sarajevskih veletrgovaca ukazuju da su oni sredinom 19. stoljeća
za trgovinu unutar Carstva plaćali teskeru najčešće na sarajevskom đumruku, bez
obzira odakle su donosili robu, iz Mostara, Banja Luke, Tasliđe, Bihaća, Livna ili
Bugojna, i o kojoj vrsti robe se radilo. Međutim, već 1852/53. godine u doku-
14
mentima se jasno vidi da je došlo do promjena i đumručku teskeru sarajevski vele-
trgovci češće počinju plaćati na drugim đumrucima unutar Bosanskog ejaleta kao
i drugim osmanskim pokrajinama. Za odnos sarajevskih i novopazarskih trgovaca
od izuzetnog značaja je bilo upravo regulisanje unutrašnjih carina. Naime, jedan
od najvažnijih i najfrenkventnijih unutrašnjih đumruka za sarajevske trgovce koji
su poslovali sa centrima iz unutrašnjosti Osmanskog carstva, 50/60 godina 19.
stoljeća bio je upravo Novi Pazar.

10 Johan Roskiewicz, Studien über Bosnien und die Hercegovine, Leipzig und Wien, 1868, 312.
11 Historija osmanske države i civilizacije II, 75.
12 Uporedi; ABiH, Fond Jelići, kutije br. IX-3-5, IX-3-6, IX-3-7. (Porodični fondovi u ABiH
nemaju sređenu arhivsku građu, stoga kao oznaku za dokumente stavljamo samo kutiju u kojoj
se nalaze.)
13 Godine 1874. objavljen je poseban zakon o teskeri na prodaju duhana. U njemu je određeno
da: „Ko hoće da za prodaju duhana otvori dućan ili magazu ili da po selima, pazarima, panađu-
rima hoda i duhan prodaje, ili da ga s drugom robom u dućanu ili u magazi radi prodaje drži,
mora od rusumatske uprave onoga mjesta, u kom se je nalazio prije nego što je počeo duhan
prodavati, uzeti dozvoljavajuću teskeru...“ Vidi: Bosna, br. 424, 29. 7. 1974, 2.
14 Dimitrije Atanasković, austrijski konzul u Sarajevu, navodi da je trgovina u gradu napredovala
upravo zato što se ukinula gradska carina od po 5%, koja se plaćala prilikom uvoza i izvoza robe iz
grada. Uporedi: ABiH, Fond Jelići, kutija br. IX-3-6: ABiH, Fond Hadžiristići — Sarajevo, kutija
br. IX-1-11: Vladimir Stojančević, Prilike u Bosni i Hercegovini prema izvještajima austrijskog
konzula D. Atanaskovića 1844. godine, u: Istorijski časopis, knjiga VIII, Beograd, 1959, 145.