Page 181 - Zbornik 27

184 Dr Safet Band`ovi} NZ27/2003

stavlja{e se i samo dobrodu{nosti ali i disciplini na{ih ~eta ima se zahvaliti da va-
ro{ znatnije o{te}ena ne bje{e. Ipak je nekoliko ku}a planom plamenom postalo.
Na{ gubitak nije na`alost neznatan«. Vladislav Skari} je docnije napisao: »Saraje-
vo je palo, ali je palo juna~ki«. Ve} prvih dana po zauze}u Sarajeva, kao i po dru-
gim bosanskohercegova~kim gradovima, po~eo je djelovati prijeki sud, koji je bio
uspostavljen po~etkom avgusta 1878. u Doboju. Duhovni vo|a, Muhamed ef. Ja-
makovi}, koji je branio Sarajevo, osu|en je na smrt vje{anjem i pogubljen 24. av-
gusta 1878. pod Goricom na ^amorinoj njivi. Ostali pohvatani prvaci su osu|eni
na smrt strijeljanjem i pogubljeni nekoliko dana kasnije na istom mjestu. Prvih da-
na okupacije austrijski vojnici su bezobzirno harali po bo{nja~kim ku}ama i du}a-
nima »nose}i sve ono {to im se svidjelo«. Gra|anima Sarajeva je bilo nare|eno da
predaju svo oru`je koje su posjedovali. Mnogi od njih su potom skidali sa svog
oru`ja zlato i srebro kojim je bilo okovano, ili su ga samoinicijativno uni{tavali da
39
ne bi palo u ruke nove vlasti. Posljednja `ari{ta otpora likvidirana su tek 20. okto-
bra 1878. godine. Be~ki izvori bilje`e oko 60 ve}ih i manjih okr{aja u toku okupa-
cije. U tim borbama, prema austrougarskim izvorima, poginulo je i ranjeno oko
6.000 vojnika i oficira. Orijentalno-islamsku civilizaciju u BiH po~ela je smjenji-
40
vati evropsko-kr{}anska. Kraj vi{estoljetne osmanske uprave predstavljao je
»{ok za mnoge bosanske muslimane... Mnoge je upla{io budu}i `ivot pod hri{}an-
41
skim, zapadnim okupatorom«. Od prija{njeg dominantnog naroda postali su pasi-
42
vizirana manjina u velikoj hri{}anskoj dr`avi. U Sarajevu je bilo staraca koji na-
kon okupacije nikada vi{e nisu iza{li iz svojih domova da ne bi vidjeli »prokletog
43
[vabu« koji je sru{io »ponositi prag osmanski«. Bo{njaci su dugo nakon 1878, ne
mire}i se sa prisutno{}u stranog aparata (posebno ni`i i srednji slojevi) {utjeli, no-
se}i u sebi negodovanje prema sultanu i prezir prema uspostavljenoj vlasti i osje}a-
nje odbojnosti prema novoj kulturi. Od dominantnog naroda, postali su pasivizira-

39 ABC Muslimana, priredili A. Purivatra i M. Had`ijahi}, Sarajevo 1990, 22–23.
40 Upor. M. Rizvi}, Bosansko-muslimanska knji`evnost u doba preporoda 1887–1918, II izdanje,
Sarajevo 1990, 14; N. [ehi}, Problem agrara u Bosni i Hercegovini u politici muslimanskog
autonomnog pokreta, JI^, br. 1–4, Beograd 1978, 333–334; J. Reuter, From Religious Commu-
nity to Nation — The Etnhnogenesis of the Bosnian Muslims,u: Islam, Balkan i velike sile, Beo-
grad 1997, 620–621; M. Had`ijahi} — M. Tralji}, Islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini,Is-
tanbul 1996, 115.
41 John V. A. Fine, JR-Robert J. Donia, Bosna i Hercegovina: Tradicija koju su izdali, Sarajevo
1995, 85.
42 [. Filandra, Bo{nja~ka politika u XX stolje}u (dalje: Bo{nja~ka politika), Sarajevo 1998, 12–13;
H. Mulali}, Institucija vakufa u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2001, 24.
43 M. Imamovi}, Pravni polo`aj i unutra{njo-politi~ki razvitak Bosne i Hercegovine 1878–1914
(dalje: Pravni polo`aj BiH), Sarajevo 1976, 105; M. Pelesi}, Bo{njaci na svjetskim rati{tima,
Sarajevo 1996, 69; S. Bali}, Bo{njaci u inostranstvu, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, br. 5–6, Saraje-
vo 1999, 458–462; S. Band`ovi}, Tokovi iseljavanja Muslimana iz Bosne i Hercegovine i San-
d`aka u Tursku, Novopazarski zbornik, br. 17, Novi Pazar 1993, 103–107; Isti, Migracioni po-
kreti na Balkanu (1877–1879), Simpozijum »Seoski dani Sretena Vukosavljevi}a«, XVIII, Pri-
jepolje 1998, 216–217.