Page 179 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45

Novopazarski zbornik, 45/2022, str. 175-186 179

frazeološke jedinice kao koncentrati kulture. Kultura, dakle, funkcionira kao snop
koncepata proizašlih iz različitih ljudskih faktora, a jezik služi kao jedan od njenih
prevodioca, odnosno verbalizirani kulturni koncept preveden znakovima prirodnog
jezika, gdje intersemiotička translatacija ipak predstavlja njen konstitutivni član.

Mentalne slike i govornikovo znanje o tim slikama

Smatrajući jezik katalizatorom utisaka o spoljnom svijetu i činiocem koji
navodi na određena tumačenja stvari, Sapir jezik također smatra heurističkim i u
smislu predodređenja izvjesnih načina promatranja i tumačenja vanjezičkog svi-
jeta, što je za kognitivnu lingvistiku, frazeologiju i lingvokulturologiju nekoliko
zajedničkih polaznih tačaka. “Kultura se gradi jezikom” (Barčot 2017: 44), a ako
lingvistiku shvatimo kao teoriju granica (Labov 2014), onda postaje jasnija uloga
razgraničenja različitih mentaliteta u lingvokulturologiji.
George Lakoff i Mark Johnson smatraju da značajan dio kulturnog zna-
nja poprima oblik konvencionalnih mentalnih slika i znanja o tim slikama. Sva-
ki pojedinac ima pohranjeno na hiljade slika koje su dio njegovog dugotrajnog
pamćenja. Time veliki dio leksičkih razlika među jezicima povezuje s razlikama u
konvencionalnim slikama – dakle, dio konceptualnih struktura može se u različitim
kulturama i dalje podudarati iako se u konvencionalnom smislu razlikuju. Riječi
onda pobuđuju slike, slike dolaze sa znanjem o njima nakon čega se procesuira
određeno značenje višekomponentne jedinice kao što je idiomska skupina. Ono što
Lakoff i Johnson navode kao konvenciju može se utvrditi i za idiomske skupine: u
konceptualnom modelu različite idiomske skupine mogu se iz različitih jezika po-
klapati, a da se u konvencionalnom smislu razlikuju zbog uvjetovanosti drukčijom
kulturom.
Ovdje treba razmisliti o tome koliko je govornik istinski svjestan svih znače-
nja koje jedna idiomska skupina kao konvencija može pobuditi u njegovoj (jezič-
koj) svijesti. Probajmo vidjeti rečeno na primjeru idiomske skupine bitiljute krvi.
U leksikonu se leksički potencijal komponenata iskorištava kako bi se pojavili
sinonimi među idiomskim skupinama. Takav je slučaj s predikativom vrele krvi
koji je nastao po uzoru na idiomsku skupinu bitiljute krvi, čemu svjedoči i oblik
bespijedložnog genitiva. Lingvokulturološkom analizom, koja uključuje i etimo-
lošku analizu, pokazuje kako postoji povezanost između pridjeva ljut i vreo. Oba
se pridjeva koriste za opisivanje hrane te se vjerovatno među njima pojavila ko-
relacija i u drugim – transponiranim – značenjima, kakvo je psihološko značenje
u bosanskom jeziku. I ljut i vreo pojavljuje se kao osobina tekućina i zato ne čudi
što se ljute po uzoru na vreo pojavilo uz krv. Morfem vor- se u prasl. povezuje s
izvorom, a -va prasl. znači “metež, buka, halabuka” (Skok 1971: 623), u čemu
se pokazuje bliskost u konceptu ovih dvaju pridjeva.S druge strane – savremeni
doprinosi proučavanju ovakvih koncepata iz dijahronijske semantike također po-
kazuju utemeljenost u žestini pridjeva ljut i vreo.