Page 184 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 45

184 A. Hodžić-Čavkić, Idiomske skupine: koncepti i(li) konvencije– na primjeru...

ni u sandžačkom dijalektu nemamo potvrđenu izoliranu upotrebu u značenju iz
perzijskog jezika, nego se zapravo radi o prenesenom značenju koje se razvilo
u odnosu na sliku koju stvara značenje razbacanosti, raštrkanosti, nesređenosti,
neuredanosti. One se, naime, koriste kako bi iskazale značenje haosa, koji se – sa-
svim prirodno – doživljava kao neugodno i nepoželjno. Upravo iz tog razloga ova
riječ unutar idiomskom okruženja jača sekundarno razvijeno značenje nastradati,
uništiti, upropastiti budući da stanje dezintegracije usljed haosa predstavlja sferu
nepoželjnog i izrazito neugodnog.
Prve dvije idiomske skupine potvrđuju i korelaciju između glagola sta-
nja (biti) i glagola kretanja (otići) koja se može utvrditi i u drugim slučajevima.
“Najaktivniji” glagol iz idiomskih skupina s leksemom perišan jeste glagol radnje
učiniti, gdje također formira značenje nepoželjnog preobražaja, tj. duhovnog ra-
strojstva. Slika koja je sadržana u jezičkoj nadsvijesti sandžačkih govornika koji
koriste orijentalizam perišan pokazuje da je stanje duhovne dezintegriranosti i du-
hovnog nemira poredivo s fizičkim dekomponiranjem u kojem se ne održava veza
među elementima. Ta slika pripada domenu nepoželjnog i pokazuje da se idiomske
skupine s riječju perišan koriste isključivo u negativno konotiranim situacijama.

Umjesto zaključka

U ovome radu bilo je riječi o mogućim scenarijima koji nam otkviraju kon-
cepte sakrivene u konvencijama koje zovemo idiomskim skupinama. Krenuli smo
od teze da se idiomske skupine mogu smatrati translacijskim kodovima u svakoj
kulturi, tj. onim elementima koji nam mogu ukazati na to šta jesu konceptualne
specifičnosti jedne govorne zajednice. Specifičnost idiomskih skupina leži, između
ostalog, u tome što i samim prijevodom nevidljivih implikacija iz kulture učestvuju
u kreiranju kulture kao specifičnosti. Upravo zbog toga se idiomske skupine sma-
traju najreprezentativnijim dijelom prirodnog jezika.
Njihova je kategorijalna osobina ukazivanje na pojmovni sadržaj, što implicira
da se zapravo radi o složenim slikama koje predstavljaju ideje jedne govorne zajednice.
Vidjeli smo u daljem dijelu rada da se jezičkom rekonstrukcijom može stići do navede-
nih slika i time se otkriti šta su pozadinski motivacijski mehanizmi idiomskih skupina,
odnosno mogu se otkriti kreativni koncepti/ideje koje tvore neke jezičke jedinice.
Pod dvjema pretpostavkama autentičnosti sandžačkog dijalekta stigli smo
do dvije gnjezdovne odrednice koje bi mogle otkriti slike koje formiraju jedan
manji broj idiomskih skupina i tako otkrivaju mjesta značenja. Riječ je o sakralnoj
leksici koju reprezentira leksema Bajram u idiomskom okruženju i o riječi perišan
koja se u ovom radu pojavljuje kao metonimija određenog vida povezanosti san-
džačkog dijalekta s Orijentom. Obje odrednice pokazale su da su slike (slavlja i
uništenosti) proizašle iz dobro organiziranog vjerskog života Sandžaklija, odnosno
pokazale su da se nepoželjnost uglavnom razumijeva kroz aspekt razdvojenosti
elemenata neke cjeline.