Page 30 - Zbornik 40

30 Esad Rahić 40/2017

Nakon formiranja ZAVNOS-a, Sandžak je dobio i svoju 37. sandžačku
diviziju. Ona je sa svojim brigadama vodila borbe protiv njemačkog okupatora
i kvislinga, a za tim se uključila u oslobodilački marš prema Istočnoj Bosni, u
oslobađanju Sarajeva i zatim nastavila bobe protiv ostatka četničkih formacija
Draže Mihailovića. U tim danima, 37. sdandžačka divizija brojila je 13.155 boraca.
U njoj je bilo boraca iz svih ondašnjih osam sandžačkih srezova. 60
Postojanje i rad ZAVNO-a pozitivno su ocjenjivani od strane Predsjedništva
AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta Demokratske Federativne Jugoslavije tokom
čitave 1944. godine. To je također jasno izloženo u Deklaraciji „O osnovnim
pravima nacije i građana Demokratske Federativne Jugoslavije“, koju je početkom
1944. godine izradio Moša Pijade, a u kojoj je bez ikakve rezerve sadržano da će
Sandžak biti jedan od elemenata buduće Federacije. U pismu Edvarda Kardelja i
Moše Pijade, od 10. aprila 1944. godine, Sandžak i Vojvodina se također spominju
kao one oblasti koje će slobodno i samostalno utvrđivati svoj položaj u Federaciji,
kako je to objašnjeno u „Novoj Jugoslaviji“. 61
Vladimir Dedijer u svom Dnevniku tvrdi da je na otoku Visu, u ljeto 1944.
godine, na sastanku najvišeg rukovodstva NOP-a u zemlji, donijeta odluka da se
ZAVNO Sandžaka rasformira i da je ova rasprava o konačnoj sudbini Sandžaka
tada pokrenuta povodom zahtjeva da takav status dobije i Dalmacija. Na istoj
sjednici po Dedijeru se raspravljalo i o potencijalnom statusu Vojvodine i Kosova i
Metohije. Nažalost drugih podataka o ovoj navodnoj sjednici u drugim historijskim
izvorima nema. 62
Do definitivnog rješenja sandžačkog pitanja doći će tek krajem 1944.
i početkom 1945. godine. Osjetivši da je pitanje budućeg statusa Sandžaka
zapostavljeno u najvišem političkom rukovodstvu NOP-a, Oblasni komitet KPJ za
Sandžak je 6. februara 1945. godine poslao pismo Centralnom komitetu KPJ, u kojem
je ukazano da pripreme za Drugo zasjedanje ZAVNOS-a teku, ali da one ne mogu
dobiti „puni sadržaj jer još uvek o Sandžaku ne možemo doneti konačnu odluku. O
položaju Sandžaka se kod nas i ne diskutuje, ali ima tu i tamo ljudi koji pitaju – kako
će se ta stvar rešiti. Drug Vojo (Vojo Leković, sekretar Oblasnog komiteta KPJ za
Sandžak) kada je bio tamo, razgovarao je i sa vama, ali prema raspoloženju koje se
sada jasno ispoljava kod Muslimana, oni bi bili veoma pogođeni, ako bi Sandžak
bio pocepan, a oni podvojeni. O tome se zaista mora voditi računa, pogotovu ako
se ima u vidu – njihov sadašnji stav i dobro držanje. Čak ni Srbi ne bi rado primili
cepanje Sandžaka.’’ 63
Konačna arbitraža o budućem statusu Sandžaka izvršena je na petoj sjednici
Predsjedništva AVNOJ-a, koja je održana 24. februara 1945. godine. Tada je istaknuto
60 M. Memić, Zemaljsko antifašističko vijeće Sandžaka u funkciji reafirmacije Sandžaka i
bošnjačkog nacionalnog bića, str.204
61 Dr. Branko Petranović, Položaj Sandžaka u svjetlosti odluka II zasjedanja AVNOJ-a o
izgradnji Jugoslavije na federativnom principu, str. 572
62 Zoran Lakić, Partizanska autonomija Sandžaka, str. 71
63 Isti, n.d., str. 71-72