Page 146 - Zbornik 39

146 Azra Hodžić-Čavkić 39/2016

šović, 2016: 215), davati / dati jasine za nekog u značenju specijalno obilježiti
sjećanje na umrlu rodbinu (Mušović, 2016: 234), razbiti kahar u značenju otkloniti
tugu (Mušović, 2016: 246), skinuti kahar sa srca u značenju osloboditi se teškoća,
briga (Mušović, 2016: 246), kahar učiniti nekoga u značenju nanijeti bol nekome
(Mušović, 2016: 246), biti (učiniti se) kurban nekome u značenju žrtva, žrtvovan
(Mušović, 2016: 304), u prvom safu (biti) u značenju veoma uvažen, poštovan
(Mušović, 2016: 552), okretati tespih u značenju biti pobožan, moliti se (Mušović,
2016: 651), tufan i duman u značenju strašno nevrijeme (Mušović, 2016: 665),
nuhi star u značenju biti veoma star (anketa), tjerati tafru u značenju hvalisati se
materijalnim bogatstvom, pokazivati uveličano svoju materijalnu vrijednost (anke-
ta), imati haufluk na očima u značenju biti spriječen reagirati (anketa).
Frazemi proizašli direktno iz kur’anskoga teksta (razbiti kahar, skinuti ka-
har sa srca, kahar učiniti nekoga, tjerati tafru, imati haufluk na očima) ukazuju na
moguću vezu s izvornim kur’anskim tekstom iz razloga što je jedna od sastavnica
leksema orijentalnoga porijekla koja se može naći u Kur’anu, ali se ta veza svakog
pojedinačnog frazema potvrđuje značenjem koji ima na ovom prostoru. Tumačenje
ovih frazema u skladu je sa svetim tekstom Kur’ana.
Frazemi koji se pozivaju na imena poglavlja Kur’ana (proučiti (izučiti, po-
kloniti) Fatihu nekome, davati / dati jasine za nekog) objedinjeni su, kako i poglav-
lje samo govori, upotrebom nekog od imena sura od kojih je sastavljen Kur’an.
Ono što je još važnije jeste činjenica koja ukazuje na povezanost dnevnih praksi
muslimana s Kur’anom kao temeljem islama.
Frazemi utemeljenim na kur’anskim pričama (kao abuzemze biti, biti (uči-
niti se) kurban nekome, tufan i duman, nuhi star) također uspostavljaju direktnu
vezu sa svetom tradicijom proizašlom iz Kur’ana kao izvora duhovnosti i prakse
poslanika Muhameda, a. s. i svjedoče o neraskidivoj vezi materijalnog i duhovnog,
kao i metaforičkoj utemeljenosti svih kur’anskih priča.
Prostorno utemeljeni frazemi u indirektnoj vezi s kur’anskim tekstom (ne
znati dalje od elifa, u prvom safu (biti)) tipični su primjeri orijentacionih metafora
i općenito u svjetskim kulturama utemeljnim uvjerenjem da je GORE BOLJE, od-
nosno da je NAPRIJED BOLJE.
Posljednja grupa frazema jesu frazemi okupljeni oko motivacionog gnijez-
da utemeljenog praksom muslimana. Riječ je o frazemima: kur’anska istina, kao
<dženetska> hurija, okretati tespih koji ne samo da čuvaju vezu s kur’anskim
tekstom nego su i očiti primjeri neraskidive veze između prakse i duhovnog života
muslimana.