Page 56 - Novopazarski Zbornik 36

58 Hana Younis НЗ 36/2013

ćemo analizirati njihovih šest ukupno sačuvanih pisama, koja se nalaze u fondu
porodice Jelić u Arhivu Bosne i Hercegovine.
Sva dostupna sačuvana pisma je napisao Ibrahimaga Handžija i upuće-
na su Gavri Jeliću; nažalost, nemamo niti jedno sačuvano u obratnom smjeru.
Međutim, Gavro je praktikovao na dnu pisma upisivati podatke o odgovoru na
dotično pismo, koje bi poslije prepisivao u defter, što u mnogome upotpunjuje
sliku njihovog odnosa. Da su ova malobrojna pisma bila posebno važna za Gavru
govori i njegovo obavezno prepričavanje istih na dijelu kod adrese, gdje je upi-
sivao i ostale važnije podatke iz pisma. Ovu praksu prepričavanja pisama Gavro
nije imao sa svim trgovcima, dok su recimo Hadžiristići redovno prepričavali sva
pisma koja su dobivali. U ove podatke Gavro je obavezno upisivao datum kada
je dobio pismo, kada je poslao odgovor i iznos koji je zadužen, te na koji način je
novac poslao — poštom, putem nekog prijatelja ili na treći način. 42
Nije nam poznato da li je Ibrahimaga bio vlasnik nekog hana pa je nosio
naziv Handžija ili je on taj naziv naslijedio. O Ibrahimagi iz pisama još samo se
može saznati da je imao brata koji je također bio trgovac. On je pisma adresi-
rao dvojezično, što ukazuje da je bio izuzetno pismen. Gavro Jelić je u periodu
1850–1867. godine, pored trgovine sa Ibrahimagom Handžijom, dva-tri puta za-
vršio određene poslove vezane za trgovinu u Novom Pazaru preko Ibrahimage
Bajraktarevića. Međutim, Bajraktarević je obavio posao za Gavru isključivo kao
uslugu, njegovim stalnim mušterijama, prijateljima i kako ih u pismu naziva „ku-
movima“ Hadžiavakumovićima, poznatim sarajevskim trgovcima i Gavrinim bli-
skim prijateljima. Za razliku od Bajraktarevića i Hadžiavakumovića, koji su oči-
43
to održavali i privatne odnose sa cijelom porodicom, na što ukazuje pozdravljanje
cijele porodice poimenično na dnu pisma, Jelić i Handžija su se držali strogo
poslovnih formi. Međutim, u jednom sačuvanom pismu Handžija se potpisuje sa
„tvoj dost Ibrahimaga.“ Iako je ovakav potpis stavio samo na pismu iz septembra
44
1857. godine, i više ga nije ponavljao u sačuvanim dostupnim pismima, to jasno
ukazuje da je njihov dotadašnji korektan poslovni odnos za Ibrahimagu otvarao
mogućnost prerastanja i u prijateljski. Međutim, to ni u kom smislu nije podrazu-
mijevalo da su oni i privatno postali bliskiji. Na to jasno ukazuje činjenica da se u
pismima nikada ne spominje porodica ili neki od ženskih članova, nego počinju i
završavaju se klasičnim frazama pozdrava i želja za dobro zdravlje koje se odnose
poimenično na njih lično. Pisma su uglavnom pisana na jednoj stranici, a samo
jedno je napisano na dvije. To nam je dodatna potvrda da je sadržaj bio strogo
poslovni. Ukoliko uporedimo broj napisanih stranica u pismima koje je slala Ana
Narečković, vlasnica trgovačke kuće iz Uščupa sa kojom je Gavro poslovao, a

42 Novac je Gavro najčešće slao poštom za Novi Pazar, ali je ponekad to radio i preko trgovaca
kojima bi bilo usput ponijeti ga ili putem kiridžija.
43 Jelići i Hadžiavakumovići su bili i u rodbinskoj vezi.
44 ABiH, Fond Jelići, kutija br. IX-3-6.