Page 205 - Zbornik 27

208 Dr Safet Band`ovi} NZ27/2003

zulatu u Skoplju. Ovaj konzulat je izvje{tavao o velikoj bijedi u kojoj su se nalazili
muhad`iri sakupljeni u Solunu. Oni su bili smje{teni u nekoliko d`amija i konju-
{nica, a njihova je bijeda »neopisiva i ne~uvena«. Bosanskohercegova~ka uprava
je zahtjeve za povratak, koji su upu}ivani preko brojnih konzulata u evropskom di-
jelu Osmanskog carstva, prihvatala, tuma~e}i to »politi~kim i humanitarnim razlo-
zima«. Odlu~eno je da pravo na povratak imaju samo bosanskohercegova~ki ise-
ljenici koji su zadr`ali zemaljsku pripadnost, ili su je imali prije, a da se toga prava
li{e osmanski podanici. To je pravo bilo uskra}eno i Bo{njacima nastanjenim iz-
van teritorije koje su zauzele savezni~ke dr`ave, uz obja{njenje da bi povratak ise-
169
ljenika iz tih oblasti mogao da izazove negativnu reakciju Porte.
Transport repatriraca i{ao je od Soluna brodovima do Trsta, a odatle `elje-
znicom za BiH, preko Dobrljina i Bosanskog Broda. Kako povratnici nisu imali
dovoljno sredstava za putne tro{kove, tu obavezu je preuzela Zemaljska vlada. Re-
patrijacija je po~ela u drugoj polovini novembra 1912. i intezivno traje do sredine
marta 1913. godine. Do tada se vratilo, preko Trsta, oko 5.000 osoba. Njihovo
zdravstveno stanje je bilo lo{e zbog nezavidnih uslova `ivljenja i svakodnevnog
gladovanja u Solunu. Mada je bio zabranjen povratak preko sand`a~ke granice,
ipak je neposredno nakon izbijanja rata 1912. prebjeglo ovim pravcem u Bosnu
oko 1.000 osoba. Broj povratnika bio bi jo{ ve}i da vlasti nisu ograni~ile povratak
na porodice koje raspola`u vlastitim sredstvima za izdr`avanje nakon repatrijacije.
Do marta 1913. me|u nekoliko hiljada povratnika u BiH iz Makedonije bilo je
170
1.600 djece. Porodice povratnika, po{to su ve}inom poticale iz srezova Bosan-
ska Gradi{ka, Prijedor, Prnjavor, Biha}, Cazin i Klju~, bile su i nastanjene u najve-
}em broju u po tim srezovima. Povratnici su naseljavani na dr`avnoj zemlji. U
zbrinjavanju povratnika je tako|er u~estvovalo i bo{nja~ko stanovni{tvo, njegove
kulturne, humanitarne i politi~ke organizacije. Veliki otpor naseljavanju pru`ala
su sela iz kojih nisu porijeklom bili povratnici, kao i nebo{nja~ka sela. Pojedini
srpski listovi poput »Naroda«, istupali su protiv povratnika, nazivaju}i ih sankilo-
171
tima, nepouzdanim i problemati~nim elementima. One muhad`irske porodice,
koje nisu htjele da se vrate u Bosnu, sele se u maloazijske oblasti, posebno u Ana-
doliju. Austrougarski konzulat je iz Soluna izvje{tavao o propagandi kojoj su bili
izlo`eni muhad`iri da se ne sele u Bosnu ve} u Anadoliju. Njihovo prebacivanje u
maloazijske krajeve preuzeo je egipatski Crveni polumjesec. Po tim izvorima,
zbog propagande je sredinom januara 1913. od zahtjeva za povratak u BiH odusta-
lo vi{e od 1.200 iseljenika. Makedonija muhad`irima nije donijela blagostanje, po-

169 Zemaljska vlada je smatrala da broj onih koji `ele da se vrate iznosi oko 50.000, dok su bo-
{nja~ki prvaci procjenjivali njihov broj ~ak na 100.000 lica. Op{ir. T. Kralja~i}, Povratak mu-
slimanskih iseljenika, 153.
170 T. Kralja~i}, Povratak muslimanskih iseljenika, 157; M. Ekme~i}, Uticaj balkanskih ratova
1912–1913. na dru{tvo u Bosni i Hercegovini, Marksisti~ka misao, br. 4, Beograd 1985, 140.
171 D`. Juzba{i}, Nacionalno-politi~ki odnosi u Bosanskohercegova~kom saboru i jezi~ko pitanje
(1910–1914), Sarajevo 1999, 148–149.