Page 118 - NP Zbornik 46_DRUGO REVIDIRANO IZDANJE

118 Ahmed A. Bihorac, Kemal Džemić, Historijska uloga zara...

Fokusirajući svoja interesovanja na
jednu nesvakidašnju temu, sa obilježjima
bošnjačkog, ali i drugih kulturnih
naslijeđa, o kojima autor pedantno
izlaže svojim čitaocima, manirom
vrsnog naratora i istraživača, saznanja
i rezultate do kojih je došao. Vjerujem
da nećemo pogriješiti ako kažemo da je
jedan od ciljeva našeg autora i podstrek
mlađim istraživačima da nastave da se
bave ovom tematikom. Pored objavljenih
monografija, u brojnim časopisima,
dnevnim i nedjeljnim novinama, koje su
izlazile u Srbiji i Bosni i Hercegovini,
objavljeni su i mnogi naučni i novinski
članci. Kada govori o raspravi izazvanoj
pitanjem tradicionalne odjevne prakse
Slika 1 ― Muslimanka (skica), muslimanki (zar, feredža, peča i veo)
1928. godina u Bosni i Hercegovini, koja je započela
između dva svjetska rata i nastavljena u
Sandžaku, autor na početku monografije
kaže: „Motivisan sam da u ovom radu razmatram pitanje da li tradicionalna
odevna praksa, koja je uključivala i pokrivanje lica muslimanke, ima istorijski,
verski ili običajni karakter i kako se sprovodila u srpskom delu Sandžaka.
Moj cilj je da na naučnoj bazi, razmatrajući Ustav FNRJ i zakone prikažem
kako se sprovodilo skidanje zara i feredže u Deževskom srezu” (Gološ 2022:
18). Kroz iznošenje originalne arhivske građe, razmatrajući je kroz prizmu
nauke, autor prezentuje aktuelni vremenski trenutak i nastavak jedne akcije
sa početka XX vijeka, koju je komunistička vlast sprovela u djelo. Zahtijevano
je, na jedan pomalo neuobičajen način, da se prekine s običajima duboko
prisutnim u tradiciji, kulturi i duhovnosti muslimanki. U svojoj recenziji ove
monografije prof. dr. Kemal Džemić kaže: „Zar i feredža, kao tradicionalna
nošnja muslimanke, nisu mogli opstati u jugoslovenskom komunističkom
društvu, zato što su simbolizirali, kako se mislilo, diskriminaciju muslimanske
žene u prošlim vremenima i teokratskim društvenim sistemima” (Gološ 2022:
4-5). Drugim riječima, muslimanka je po zamisli tadašnje vlasti morala izaći iz
zatvorenog kućnog prostora, obrazovati se i postati koristan i aktivan društveni
činilac komunističkog društva. Ova aktivnost aktuelne vlasti je od muslimana
dvojako prihvaćena, jedni su to doživljavali kao atak komunista na njihova
vjerska prava, a drugi, među kojima je bilo uglednih intelektualaca ali i imama,