Page 293 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

Novopazarski zbornik, 44/2021, str. 279-296 293

vanja materijalnih uslova za rad osnovnih škola, ali i šire pedagoške prirode kada
se standardizuje i način rada, način postizanja ciljeva u osnovnoj školi.
Predlaže se da se takva uloga i takvo shvatanje standarda dopuni tako da
utječe na funkcionisanje sistema obrazovanja. Prvo, moralo bi se utvrditi šta je
minimalni standard, šta su minimalni normativi, gde je donja granica? Kada neka
škola dostigne tu granicu ispod prihvatljivog standarda, svakako neće biti ukinuta,
ali ona gubi ona ovlašćenja i kompetencije koje imaju škole koje ispunjavaju nor-
mative, standarde pedagoškog rada. Ta škola može nastaviti da izvodi nastavu, ali
samo na nivou pripremanja učenika za ispite koje će oni polagati iz svih predmeta,
gdje standardi nisu ispunjeni u onoj školi koja to ispunjava i koja radi pod uslovima
iz zakona. Ozakonjivanje prava osnovnih škola, na osnovu nivoa ispunjenosti pe-
dagoških standarda, na nov način bi pretreslo osnovne škole ove oblasti, ali i držav-
ne organe koji se ponekad igraju standardizacije obrazovanja donoseći pravilnike i
normative koji ništa konkretno ne znače osim spiska učila.
Za ovo istraživanje jeste problem da (li) se ta pojava, takav odnos prema ne-
razvijenosti, događa i u osnovnim školama? Učenici i nastavnici, roditelji učenika
i građani, također, navikavaju se na školu sa parametrima nerazvijenosti, prihvataju
je, dugo žive sa njom, školujući u istoj osnovnoj školi jedno, dvoje, troje i više
djece, neprimjećujući da dotična škola ne samo da ne napreduje, ne razvija se, već
zaostaje, smanjuje efekte svog vaspitnog utjecaja. To je izuzetno opasna i teška
pojava jer se djeca privikavaju i pristaju na školu manjih mogućnosti i sniženih
standarda, prihvate je, da bi kasnije to pristajanje na nerazvijenost nosila u radu i
u životu u svim drugim oblastima. Pitanje je i kako učenici prepozanju i osjećaju
nerazvijenost svojih škola? Vidjelo se iz izveštaja o dosadašnjem istraživanju da
učenici to ne primjećuju i u izboru ranih mogućnosti, po pravilu, najradije i u naj-
većem broju, pristaju, biraju školu i nastavu kakva jeste. Prije to biraju nego bilo
kakve pretpostavke o drugačijoj, boljoj varijanti. To je dramatična opasnost od
koje se osnovna škola ove oblasti mora sačuvati. Kako? Samo smjelijom kritikom
osnovne škole kakva jeste i smjelim stupanjem u bolje obrazovanje.
Nauka o vaspitanju je također malo istraživala ovaj problem. Ciljevi vaspita-
nja u nauci su veoma nivelisani, podjednako za sve ljude i bez njihove specifikacije
prema okolnostima. Nigdje se u pedagoškoj literaturi na kojoj se obrazuju budući
nastavnici ne nalazi kao cilj vaspitanja nemirenje i otpor nerazvijenosti, učenjem,
znanjem, kulturom. To je jedna od poruka ovog rada.

Zaključak

Ova proučavanja, iako ne odveć usredsrijeđena na standarde osnovnih škola,
potvrdila su na više mjesta ovog izveštaja o izvršenom proučavanju, neopremlje-
nost, oskudice u opremi, prostoru, izvorima saznanja, uslovima učenja i sl. u os-
novnim školama ove oblasti. Na drugoj strani, poznato je da su nadležni republički
organi donosili i doneli, propisane i sa snagom zakonskih akata, normative i pra-