Page 294 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 44-2021

294 S. Šehović, A. Džanković, Bolja osnovna škola – bolja budućnost mladih

vilnike o opremljenosti osnovih škola po predmetima, školskog prostora i drugih
objekata i sl. Ti se normativi i pravilnici u odredbama koje propisuju standarde
deklarišu sa minimumom „učioničkog prostora“ po učeniku, prostora dvorišta,
školskog prostora i sl. Problem je što ti minimumi ne znače ništa. Sa njima ili bez
njih osnovne škole rade nesmetano sve svoje poslove i vrše sva ovlašćenja, škola
koja ispunjava sve normative i osnovna škola koja ih uopće ne ispunjava, izdaju
certifikate iste važnosti i u javnom korišćenju tih certifikata nema nikakve razlike.
Zaključci kojima se sugeriše ekonomsko i socijalno podržavanje razvoja
obrazovanja u nerazvijenim krajevima Srbije, time i u ovoj oblasti, prilično su is-
punjavali pedagošku scenu ovih krajeva. To su bile poruke političke, ekonomske
prirode, prilagođene takvim političkim projektima, izborima i sl. Iza njih je uvijek
ostajalo pitanje da li se nerazvijenost reprodukuje ili redukuje, smanjuje. Po pravilu
dešavalo se ovo drugo, uprkos brojnim i iskrenim naporima društva da se nerazvi-
jenost smanji. No, korijeni nerazvijenosti, koji potječu iz dubina historije, ali i iz
navika usađivanih u stanovništvu vijekovima, opstajala je, pojačavala se, umjesto
da se smanjuje. Radi se o tome što postoji svojstvo nerazvijenosti da se na nju ljudi
navikavaju, te postaje prihvatljiva ne samo za šire krugove već je i narod prihvati i
opstaje, živi sa nerazvijenošću.
Nerazvijenost se mora useliti u sve instance razmatranja društvenih proble-
ma, pogotovo osnovnog obrazovanja. Ništa nema osnovna škola, niti učenici, niti
zajednica od toga što u Zakonu o osnovnoj školi nema nerazvijenosti, što su tamo
svi učenici jednaki, sa istim pravima, programima, uslovima i sl. Život pokazuje
sasvim drugo lice, što treba uzeti u obzir i izaći smjelije u susret promjenama stanja
kakvo jeste.
Osnovna škola je već u svojoj kratkoj historiji, pogotovo tokom 108 godina,
koje su predmet ovog rada, prepoznavala razlike u razvojnim dometima svoje i
drugih sredina, izmicala im i osporavala ih u učionicama, pred javnošću koju čine
njeni učenici, njegujući zajedništvo, zajedničkim vaspitanjem i obrazovanjem dje-
ce koja su dolazila iz različitih porodica, sredina, kultura, religija itd. Škola je imala
u vidu to što je zajedničko, što zbližava učenike. Ona je sjedinjavala sve, uspijevala
je da nadvisi razlike onim jedinstvom koje se zasniva na znanju, kulturi, nauci,
civilizacijskim vrijednostima. Obuhvatila je svu djecu školovanjem, opismenila,
usadila im prve obrasce učenja i bila stalni i dugotrajan činilac jedinstva i zbliža-
vanja ljudi u svojoj sredini.