Page 159 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

Novopazarski zbornik, 43/2020, str. 155-167 159

jednog pevača – Hamdije Šahinpašića, ali nije bilo interesovanja institucija za nju.
Godine 1961. u Beograd dolazi ruski etnomuzikolog Aksjuk i odnosi ovu zbirku
i tonske zapise u Moskvu, gdje je i objavljena 1967. godine, četiri godine poslije
Vasiljevićeve smrti, pod nazivom Югославские народные песни из Санджака.
(Perić 2006) Pored etnomuzikoloških zapisa pjesama sa tekstom na izvornom i
ruskom jeziku, u zbirci se nalazi tekst urednika Aksjuka, Vasiljevićeve i Šahinpaši-
ćeve biografije koje je napisala Radmila Petrović, objašnjenje znakova i primjedbe
urednika, kao i azbučni registar pjesama. Ono što se odmah da primijetiti jeste da
građa za ovaj zbornik nije sistematizirana na način kako je to učinjeno u zbirci Na-
rodne melodije iz Sandžaka. Zbirka Югославские народные песни из Санджака
sa tekstom na bosanskom jeziku i latiničnim pismom (bez prijevoda stihova na
ruski jezik), sa pogovorom i biografskim podacima o Hamdiji Šahinpašiću i sadr-
žajem, bez objašnjenja znakova i primjedbe urednika, objavljena je 2002. godine u
Sarajevu pod nazivom Po Taslidži pala magla .
7
Zbirka Narodne melodije, igre i nošnje Peštersko-sjeničke visoravni (Vu-
kosavljević i dr. 1984) je etnomuzikološka i etnokoreološka studija Pešterske viso-
ravni sa početka devedesetih godina XX vijeka. Zbirka je podijeljena na tri dijela.
Prvim, etnomuzikološkim dijelom ove zbirke, bavio se Vukosavljević i on sadrži
zapise vokalne tradicije Pešterske visoravni, za koju Vukosavljević ističe da „do-
brim delom, pripada najstarijem obliku narodnog muziciranja“ (Vukosavljević i dr.
1984: 6). U dijelu naslovljenom Gorštačka tradicija Peštersko-sjeničke visoravni
Vukosavljević navodi primjere štavaljskog, momačkog, djevojačkog, gusinjskog
i deževskog glasa, varijante i preplete glasova, melografije primjera istoglasja i
dvoglasja, te mali broj zapisa vokalno-instrumentalne muzike (pjevanje uz gusle,
def, tamburu), kao i azbučni red pjesama. U ovom dijelu nalazi se ukupno 213 pje-
sama. Drugi, etnokoreološki dio zbirke, priredila je Olivera Vasić. On je podijeljen
na šest potpoglavlja. U okviru potpoglavlja nazvanog Igrački repertoar nailazimo
na teoretsku studiju sa podacima o vrstama i nazivima orskih, igara sa posetka,
čobanskih igara, kao i tome za koje su stanovništvo Peštersko-sjeničke visoravni
karakteristične. U drugom potpoglavlju naslovljenom kao Struktura igara dati su
analiza i opis igara, kao i njihov oblik. Kada su u pitanju orske igre etnokoreološki
(i etnomuzikološki – melodije igara) je zapisano njih 30, a ovaj zapis prati i njihov
opis. Kod igara sa posetka dato je njih 49 sa podacima o mjestu u kome su zabi-
lježene, opisom i ilustracijom. U dijelu čobanske igre dati su opisi igara i podaci
o mjestu gdje su zabilježene za 24 igre, kao i ilustracije za neke od njih. U dijelu
oblik igara govori se o terminologiji, načinima držanja u kolu, muzičkoj pratnji,
pravcu kretanja, stilu i tehnici igranja, načinu učenja igara, zabrani igranja i opremi
igrača. U potpoglavlju Prilike i mesta za igranje govori se o vašarima, svadbama,
igrankama, posijelima, okupljanju kraj voda, po brdima i poljima, u dvorištima, za
vrijeme moba i žetvi, oko prodavnica i škola, u kafanama. U četvrtom potpoglavlju

7 Vidjeti Šahinpašić, H. (2002). Po Taslidži pala magla. Zavičajni klub Pljevljaka i
prijatelja Pljevalja iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo.