Page 158 - NOVOPAZARSKI ZBORNIK 43

158 N. Nikšić, Sandžački melos u muzičkim zbirkama

vrsta taktova u melodiji). Uz to, u ovom dijelu zbornika Vasiljević iznosi i analizu
oblika pjesama (jednodijelni, dvodijelni, trodijelni i četverodijelni oblik). U trećem
dijelu zbornika naslovljenom Notni primeri i tekstovi Vasiljević sistematski iznosi
etnomuzikološke zapise zabilježenih pjesama (pošavši od njihovih tonalnih osnova
i obima melodija). Premda je u ovom zborniku broj zabilježenih pjesama označen
sa 400, određeni broj njih javlja se u više varijanti koje je Vasiljević označio slovi-
ma (a, b, v, g). Među njima, bez obzira na zajedničku tonalnu osnovu i obim me-
lodije, postoji značajna razlika u pogledu inicijalisa, ritma i forme, te možemo reći
da je ukupan broj zabilježenih pjesama, zapravo, 500. Uz svaku pjesmu pedantno
su navedeni podaci o pjevaču od koga je pjesma zapisana (ime i mjesto), tekst pje-
sama i referenca na njenu varijantu, ukoliko postoji, kao i vrsta pjesme (svatovska,
uz kolanje, ljubavna, slavska...). U četvrtom dijelu zbornika nalazi se rječnik sa
objašnjenjem nepoznatih riječi (uz upućivanje na pjesmu u kojoj se riječ javlja),
jer je, kako ističe Vasiljević, u pjesmama zastupljen veliki broj riječi stranog pori-
jekla, od kojih pojedine „imaju specijalno značenje u Sandžaku“ (Vasiljević 1953:
XII). U petom dijelu pod nazivom Teritorija i pevači nalaze se podaci o pjesmama
shodno pjevačima od kojih su i mjestima gdje su zabilježene (Bijelo Polje, Bistrica,
Nova Varoš, Sedobri, Novi Pazar, Đonlije, Vojkovci, Donji Krnjin, Priboj, Pljev-
lja, Potrlica, Prijepolje, Sjenica, Kladnica, Žitniće, Prvoševo, Zvijezda i Seošnica).
Šesti dio zbornika čini Registar notnih primjera po rednom broju i azbučnom redu.
Zbornik Югославские народные песни из Санджака [Jugoslovenske na-
rodne pjesme iz Sandžaka] (Vasiljević 1967) objavljen je 1967. godine i čine ga

pjesme koje je Vasiljević zabilježio od Šahinpašića . Naime, Vasiljević se između
5
1947. i 1949. godine, u periodu kada je sakupljao pjesme objavljene u zborniku
Narodne melodije iz Sandžaka, upoznao sa Šahinpašićem. Godine 1960. on od nje-
ga bilježi 300 pjesama, za koje se pretpostavlja da ih je, pretežno, usvojio od svoje
majke . Vasiljević je želio objaviti zabilježene pjesme pod nazivom Monografija
6
5 Hamdija Šahinpašić (1914 – 2003) rođen je u Pljevljima gdje je završio osnovnu školu.
Potom upisuje Veliku medresu Kralja Aleksandra Đorđevića u Skoplju koju je završio 1938.
godine. Do 1941. godine radio je u Ulcinju, a potom, sve do 1945. prvo u Sarajevu, potom
u Bosanskoj Gradiški i Sanskom Mostu kao vjeroučitelj. Po završetku Drugog svjetskog
rata vraća se u Pljevlja, gdje do 1951. godine radi u Islamskoj vjerskoj zajednici. Kako je
javno protestovao protiv zakona o ukidanju zara i feredže, uhapšen je 1952. godine i poslat u
Cetinje na izdržavanje zatvorske kazne (bez suđenja). Nakon tri i po godine robijanja, pošto
nije mogao dobiti službu u Crnoj Gori, pjeva po kafanama u Priboju, Novoj Varoši i Novom
Pazaru. Godine 1957. počinje raditi na Radio-Titogradu kao solista. Nakon izvjesnog
vremena odlazi u Sarajevo i zapošljava se kao sekretar u gimnaziji Braća Ribar u kojoj je
radio sve do odlaska u penziju 1985. godine (Šahinpašić 2002).
6 Maglajlić navodi da je Šahinpašić zbog teškog oštećenja vida „u ranom djetinjstvu, ali
dovoljno odrastao da bi mogao pamtiti pjesme, mjesecima morao nositi zavoj na očima.
Tako je bio upućen da se stalno nalazi u majčinom društvu, a kako su joj – zbog ručnog
rada i zbog pjesme, često dolazile žene, a i ona išla u komšiluk, dječak Hamdija bio je
često u prilici da sluša pjesme, i one su mu se urezivale u sjećanje“ (Maglajlić 2006: 64).