Page 123 - Zbornik 40

40/2017 AREBICA, MODIFICIRANO ARAPSKO PISMO... 123

pisma uticao na turski, a pod uticajem, opet, turskog pravopisa, razvilo se i pisanje
srpskohrvatskog jezika arapskim slovima ili tzv. arebica” (Muftić 1969: 101).
Sva ova pisana literatura potvrđuje da je nemoguće koristiti arapsko pismo,
odnosno arebicu, u našem jeziku bez prilagođavanja našem glasovnom sistemu.
U kojoj je mjeri to prilagođavanje obavljeno shvatit će se nakon što se predstavi
nekoliko osnovnih karakteristika arapskog pisma u odnosu na naš jezik i razlike
koje je bilo potrebno „pomiriti” i usaglasiti.
„Po svom principu, arapsko pismo je suglasničko pismo, pri čemu se
suglasnici, dugi vokali i diftonzi označavaju, dok za kratke vokale slova ne postoje”
(Smailović 1990: 74). Arapski jezik ima 28 konsonanata u odnosu na naš jezik koji
ima 25. Samo petnaest arapskih konsonanata podudara se sa našim i to: b – ب, t – ت,
dž – ج, d – د, r –ر, z –ز, s – س, š – ش, f – ف, k – ك, l – ل, m – م, n – ن, h – ه, j – ي.
Ostalih trinaest arapskih konsonanata nema u našem jeziku i to: ’ – ء, ṯ – ث, ḥ – ح,
ḫ – خ, ḏ – ذ, ṣ – ص, ḍ – ض, ṭ – ط, ẓ – ظ, ‘– ع, ġ – غ, q – ق, w – و. Pored ovih postoje
i konsonanti koje ima naš jezik, a arapskom jeziku i pismu su nepoznati, to su: c,
č, ć, đ, lj, nj, p, ž, kao i konsonanati v i g koji postoje u arapskom jeziku, ali im je
izgovor malo drugačiji. Arebica, kao pismo koje se trebalo prilagoditi glasovnom
sistemu našeg jezika, moralo je imati odgovarajuće grafeme i za ove konsonante,
pa su obilježavani na različite načine, ali je najčešći bio sljedeći: c – ڄ, č – ﭺ, ć – ݘ,
đ – ج, lj – ڵ, nj – ڽ, p – ﭖ, ž – ﮊ, a za naše suglasnike v i g su uzete oznake sličnih
slova u arapskom izgovoru w – و i ġ – غ.
Arapski jezik ima tri osnovna vokala. Sva ova tri vokala (a, u, i) poklapaju
se sa vokalima u našem jeziku. Međutim, naš jezik ima još dva vokala kojih nema
u arapskom jeziku, a to su vokal o i vokal e. Njih u arapskom jeziku ima samo u
kratkoj varijanti. U arapskom pismu se znacima za konsonante alif, waw i ya (ا, و, ي)
bilježe samo dugi vokali (a, u, i) dok za kratke vokale ne postoje slova, oni se ne pišu
i njihovo se mjesto podrazumijeva, a mogu se označiti, u određenim prilikama i za
određene potrebe, pomoću dijakritičkih znakova koji se pišu iznad ili ispod suglasnika
koji im u izgovoru prethode.

Čauševićeva arebica – mektebica

Svi glasovi u našem jeziku, za koje arapski jezik nema odgovarajuća slova,
pisali su se uvijek logičnim oznakama. Osnovna grafija tih glasova je uvijek bila
grafija najsličnijeg glasa u arapskom jeziku. Na nju su se dodavale tačke, crtice ili
kvačice. Ovdje kao primjer možemo navesti naše konsonante p i ž, čije su oznake
naslijeđene još iz perzijskog, odnosno osmanskog pisma. Grafička oznaka za glas
p, koji ne postoji u arapskom jeziku, je ista kao i za njemu u izgovoru najsličniji
glas b, samo što kod arapskog b ispod grafičkog znaka ima jedna tačka (ب), a kod
glasa p je kvačica okrenuta na gore ili su tri tačke (ﭖ). Isti je slučaj i sa oznakom za
glasove z i ž. Iznad grafičke oznake u arapskom pismu za glas z je jedna tačka (ز), a
iznad modificiranog ž, koje ne postoji kod Arapa, je kvačica okrenuta na dolje ili su