Page 126 - Zbornik 40

126 Fuad Baćićanin 40/2017

se arapsko pismo pored latinice i ćirilice uvede u službenu upotrebu. „Do danas
je u našoj domovini službeno uvedena latinica i ćirilica, dočim arapskom pismu,
kojim se služimo mi muslimani, nije bilo mjesta. Ovaj se postupak ne može ni na
koji način opravdati i ne znači ravnopravnost, nego zapostavljanje nas muslimana,
kojima je arapsko pismo tradicionalno“ (Muallim 1911: 34). Istim se pismom tražilo
i da se svi putokazi i ostala obilježja pišu ovim pismom, jer iako mlađi naraštaj
uči latinicu, stariji muslimani osim arapskog ne poznaju nijedno drugo pismo.
Uvođenje ovog pisma u službenu upotrebu je i pokazatelj da na ovim prostorima
žive i muslimani, jer je arapsko pismo obilježje muslimana. Koliko je arebica bila u
upotrebi može se također vidjeti iz ovog pisma koje je objavio list Muallim gdje se
kaže „mi bosansko-hercegovački muslimani nismo prije okupacije ni u praktičnom
životu znali za kakvo drugo pismo osim za arapsko, kojim smo se u svakom pogledu
služili“ (Muallim 1911: 36).
Ovaj zahtjev nije prihvaćen, o njemu se čak nije ni vodila posebna, već samo
usputna rasprava. Arebica, međutim kod nas nikada u potpunosti nije izbačena iz
upotrebe. Ona je uvijek postojala kod, doduše, veoma rijetkih pojedinaca, najčešće
muslimanskih vjerskih lica, koji su je njegovali. Ostale su sačuvane knjige koje je u
svojoj mektebskoj nastavi, i nakon Drugog svjetskog rata, koristio Ismail efendija
7
Filibalić, imam novopazarske Bor džamije. Sve su one napisane arebicom. Hafiz
Abdulah Kačapor, imam Hajrudin džamije u Novom Pazaru, je hutbe, ali i druga
predavanja, sve do svoje smrti pisao isključivo arebicom. Mnoga od tih predavanja
su sačuvana u rukopisu. I ostali vjerski službenici i džamijski imami, ne samo u
Novom Pazaru, već i na čitavom prostoru gdje su živjeli Bošnjaci, su duboko u
drugoj polovini XX vijeka koristili arebicu kao jedino pismo pri pisanju prvenstveno
vjerskih predavaja. A mevlud, kao najpopularnije djelo alhamijado literature,
redovnim preštampavanjem također je čuvao arebicu od potpunog zaborava. I danas
se na većem dijelu našeg govornog područja, na mevludskim svečanostima, iščitava
mevludski tekst napisan arebicom. Ona je tako postala pismo koje je u jednom
trenutku zabranjeno, ali se ipak zadržala u upotrebi, doduše minimalnoj.

7 Vjerska nastava koja se najčešće održava u džamijama.