Page 12 - Zbornik 40
P. 12

12                             Esad Rahić                        40/2017

               ovaj okrug bio u sastavu Srbije, ali sa posebnim statusom, a vremenom je trebalo
               ostvariti dvovlašće albanske i srpske kvinsliške garniture.
                                                                 4
                     Vjerovatno da niko ovakvom podjelom Kosova nije bio zadovoljan: Italijani,
               što nisu dobili cijelo Kosovo, Nijemci, što su propustili da zadrže i rudnik „Kosovo“
               u Obiliću, koji je snabdijevao Trepču ugljem (lignitom), Bugari, što nisu dobili „veći
               zalogaj“. Ovo pitanje nije samo bilo uzrokom trvenja između okupacionih snaga,
               već i između lokalnog stanovništva i  njihovih liderskih nacionalnih vođstava.
                     Dok  su  Kosovo  podijelila  tri  okupatora:  italijanski,  njemački  i  bugarski,
               Sandžak će biti predmet podjele između Nijemaca i Italijana. Što se tiče tertitorije
               Raške i Ibarske doline, kao i novopazarskog kraja, ona je bila u sastavu okupirane
               Srbije, kojoj su Nijemci priključili i „svoj“ dio Kosova.
                     Njemačka  vojna  sila  je  već  prvih  dana  okupacije,  uporedo  sa  stvaranjem
               prvih ortskomandantura (komandi mjesta), počela da rješava i pitanje civilne uprave.
               Tako je komandant 60. motorizovane divizije, general Eberhardt, požurio da sazove
               skup albanskih prvaka već 21. aprila 1941, u Kosovskoj Mitrovici, u dvorani hotela
               „Jadran“.  Na  ovom  skupu  su  učestvovali  predstavnici  Kosova,  Novog  Pazara  i
               Sjenice, i to: za Mitrovicu, Džafer Deva, za Sjenicu, Omer Ćinić i Emin Čerkez, za
               Novi Pazar, Aćif Hadžiahmetović i Ahmed Daca, za Vučitrn, Jahja Hadži Džemajli,
               za Prištinu, Ilijaz Hadži Džemajli, za Podujevo, Šaćir Halili (zvani Hodža Visoka),
               za Drenicu, Jusuf Gradica, Miftar Huseini, Sadik Zejneli, Mustafa Ibrahimi, za Istok,
               Sadik Rama i Rustem Sadrija, za Peć, Sejfedin Begoli, Dževat Begoli, Peter Lorenci,
               Paul Lorenci. U njemačkom zapisniku sa ovog skupa  kaže se da je „dosadašnja
               državna vlast ratom izgubila svaki autoritet“ i da „vođi albanske narodnosti moraju
               sada preuzeti vlast“. Odlučeno je da Albanci preuzmu sreske i opštinske organe vlasti,
               finansije, sudstvo, školstvo i drugo pod nadzorom njemačkih ortskomandantura. Za
               onaj dio Kosova, koji je bio pod njemačkom upravom, trebala je da se uspostavi,
               po ovom planu, autonomna albanska vlast.  Skup je održan prije nego što su u Beču
                                                   5
               završeni  razgovori  o  teritorijalnoj  podjeli  Jugoslavije,  prije  nego  što  je  postignut
               dogovor o razgraničenju okupacionih zona na Kosovu i prije nego su donijete odluke
               o njihovom statusu. Njemački general je na skupu u Mitrovici, predao civilnu vlast
               na zaposjednutoj teritoriji Kosova i novopazarskog dijela Sandžaka predstavnicima
               Albanaca, spremnim na saradnju sa okupatorima. Ovaj skup će imati veliki utjecaj
               na  daljne  odnose  između  albanskih  i  srpskih  nacionalnih  garnitura.  Nijemci  će
               kasnije  odbaciti  ovu  Eberhardtovu  inicijativu  kao  štetnu  po  njemačke  inerese  na
               ovom prostoru (imajući u vidu italijanske zahtjeve i pretenzije prema istom prostoru
               i rudniku Trepča). Stoga su kasnije vršili ogromne pritiske na albansko vođstvo iz
               ovih krajeva, da postignu sporazum sa Aćimovićem o svojevrsnoj podjeli vlasti u
               Kosovskom okrugu i o njegovom posebnom statusu u pogledu vlasti.


               4   Ali Hadri, Okupacioni sistem na Kosovu i Metohiji, Jugoslovenski istorijski časopis, Beograd
               1965, br. 2; Ali Hadri, Narodnooslobodilački pokret na Kosovu 1941-1945, Priština 1973, str. 89-
               130; Kosovka Mitrovica i okolina, str. 255-267
               5   Milorad Vavić, XHafer Deva, Zagreb 1985, str.193-194
   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17