Page 277 - Zbornik 39
P. 277

39/2016           ORNAMENTIZIRANJE EPSKE GRAĐE..                    277

               Na ovim temeljima prepoznajemo helenističko-humanističku viziju savršenog epskog
               junaka čije je naslijeđe sačuvano dobrim dijelom na južnoslavenskom kulturnom tlu,
               posebno u bošnjačkoj usmenoj epici. Zato profesor Šemsović apostrofira:


                         „Epskog junaka krasi ponajprije epski moral kao univerzalna epska kategori-
                  ja obojena osobenostima tradicijske kulture. Univerzalni epski principi morala, kao i
                  u svim ostalim načelima, prepliću se s nekom tradicijskom kulturom, čime se dobija
                  epski junak bogato natopljen kulturom prostora. Odnosno, uvjetno bismo mogli reći
                  da u susretu nebeskih principa i zemaljskih mirisa, okusa i boja nastaje epski junak,
                  te su mu i osobine upravo takve – ljudske i nadljudske. Takvog epskog junaka pri
                  susretu sa recipijentom određuju najprije konj i oružje, koji se također prepoznaju
                  jednim dijelom kao nebeski, a drugim kao zemaljski.“ (Šemsović 2017:11)



                                                     IV

                     Usmena epska narodna pjesma je bila i ostaće najznačajniji vid zapamćiva-
               nja i čuvanja prošlosti i posebnosti bošnjačkog duha, prvenstveno u službi tradicije
               i religije. Imajući to u vidu, Albert B. Lord u djelu Pjevač priča konstatuje:

                        „Jer u našoj je prirodi tradicije da traži i održava postojanost, da čuva samu
                  sebe. A ova istrajnost ne potiče ni od izopačenosti ni od apstraktnog načela apso-
                  lutne umjetnosti, već očajničkog prisilnog uvjerenja da ono što tradicija čuva jeste
                  samo sredstvo postizanja života i sreće.“


                     Lord dodaje:

                        Kad usmeni pjevač primi ideju o fiksiranom tekstu, onda je gotovo sa krea-
                  cijom i usmenom tradicijom.

                     Završavajući predavanje Načelo identiteta (1957) Martin Hajdeger veli:

                        Ma šta i ma kako da mislimo, mislimo u okvirima tradicije. Ona vlada kada
                  nas oslobađa od mišljenja unatrag i upućuje mišljenju unaprijed, koje više nije pla-
                  niranje. Tek kad se misleći okrenemo onom o čemu se već mislilo, mi ćemo moći da
                  mislimo i o onom o čemu još treba da se misli.

                     Pregalaštvo na polju kulturne historije se nastavlja sa ciljem prosvećivanja i
               upoznavanja sa sopstvenom kulturom čiji smo nemarni baštenici. Monografija Epski
               svijet Avda Međedovića profesora Seada Šemsovića je zato štivo koje zavređuje našu
               punu pažnju, jer upravo naš odnos prema važnim ostvarenjima na polju nauke i svje-
               doči koliko smo spremni da prihvatimo ono što je od općeg i kolektivnog značaja.
   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282