Page 272 - Zbornik 39
P. 272

272                           Ersan Muhović                      39/2016

               60 godina, može se precizirati da je rođen 1874. Školskog obrazovanja nije imao.
               Bio je nepismen u ortografskom smislu ćiriličnog i latiničnog pisma. Još kao dijete,
               slušao je mnoge guslare, od kojih je istovremeno i učio pjesme. Pjevačko-pjesnički
               zanat Avdo je naučio od svoga oca, učenika Ćor Husa Husovića, čuvenog slijepog
               pjesnika iz Kolašina, koji je znao pjesama koliko ima dana u godini. U turskoj voj-
               sci je proveo sedam godina, i tu je dobro naučio turski jezik. U vojsci mu je jedan
               Anadolac opsovao din (vjeru) zbog čega ga je A. Međedović, ogorčen vjerskom
               mlitavošću anadolskih Turaka, koje je nazivao ,,nevjernicima“, udario kundakom.
               Bio je tihe naravi i čovjek razvijenih vjerskih i moralnih osjećanja. Po povratku iz
               vojske bavio se poslom kojim mu se i otac bavio, mesarskim zanatom.
                     Ćamil Sijarić u svom tekstu navodi da je Međedović bio krupan čovjek, te-
               meljit. Bio je ramena razvedenih i jakih, prsa širokih – stvorenih upravo za pjevača.
               Naveo je i da Međedović lijepom figurom glave odaje sliku čovjeka u koga se ima
               rad šta gledati. Također, kaže da je bio lošeg imovnog stanja, imao je malo kućice na
               Obrovu, malo zemljice i na njoj petero djece. Držao je jedno vrijeme dućan u Bijelom
               Polju, ali je više pjevao uz gusle nego prodavao. Dućan  je propao a gusle ostale, da uz
               njih ljude razgovara. ,,Bez gusala nema razgovora“. One nisu na tavanu držane, nego
               na koljenima. ,,Hajde Serdare, kreni ih“ – zatražili bi, i za njih, seljake, to je bilo kao
               da će početi molitva koju ne vodi imam, nego guslar. Nije počinjao pjesmu kao što
               mnogi počinju: ,,Gde sjedimo, da se veselimo, e da bi nas i Bog veselio, i dobru nam
               sreću dijelio“ – nego često bi išao pravo u pjesmu – ,,Čala – banda zaturi se kavga, tu
               brat brata poznat ne mogaše, a kamoli bližnjeg bratučeda.“ (Ć. Sijarić:1988)
                     Međedovićev najduži ep jeste Osman-beg Dalibegović i Pavičević Luka, a
               drugi po dužini je Ženidba Smailagić Meha, koji je u američkom izdanju naslov-
               ljen kao Ženidba Smail-aginasina, ima 12 311 stihova. Na pitanja koja mu je po-
               stavio Nikola Vujanović, saradnik Milmana i Lorda, odgovorio je da ima šezdeset
               i koju godinu, da ne umije čitati i pisati, da ima malo zemlje i da ljeti radi, a zimi
               sjedi – ,,Volio bih umrijeti od rada nego sjediti besposlen“.
                     U razdoblju od 25. 6. do 11. 8. 1935. godine Međedović je Parryju, njegovu
               asistentu Lordu i njihovom pomoćniku Nikoli Vujnoviću otpjevao trinaest pjesama
               od gotovo 80.000 stihova. Pjesma Ženidba Smailagić Meha, pisana je punih pet
               dana i pet noći.
                     Kad je u pitanju pjesma i pjesme o kojima govorimo, i sam dr. Novak Kili-
               barda ne krije svoje oduševljenje, pa kaže:


                        ,,Ja pročitam taj ep, i na neki način duboko sam impresioniran. Ja sam već
                  bio doktor nauka i iz te oblasti sam doktorirao. I ja se začudim, kakva veličina,
                  čovječe, književna. To je enormno djelo. Znate li koliko je dugo to delo? Koliko
                  Odiseja Homerova. Pazite, preko dvanaest hiljada stihova, i ja prosto ne vjerujem
                  svojim očima, je li moguće da je zaista, jedan novi Homer na našim prostorima,..“
                     (Dr. Pejović, 2010: 168)
   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277