Page 273 - Zbornik 39

39/2016 ORNAMENTIZIRANJE EPSKE GRAĐE.. 273

Međedović je posjedovao i izvanredan glas, kako navodi i Sijarić:

,,Glas mu je baritone, slaže ga sa guslama, koje su takođe u baritonu, tako da
se dobija jedno zvučno saglasje strune i grla, koje nije u duru nego u molu, i biće,
valjda, da je sva naša epska poezija u molu.“ (Montenegrina.net)

Avdo Međedović je umro u dubokoj starosti, 1953. godine u Bijelom Polju.

II

Prethomerovsko kreiranje epskog svijeta je ostalo nedovoljno istraženo, a sa
sigurnošću možemo reći da bi i posthomerovsko proučavanje ,,homerskog pitanja“
ostalo nepotpuno da se nije pojavio Avdo Međedović.
U djelu Avdo Međedović, guslar, Albert Bates Lord kaže da je Međedovićevo
pjevanje bilo koje pjesme uvijek bilo duže od pjevanja nekog drugog pjevača, jer je
Međedović pripadao tradiciji pjevača koji su obično ukrašavali, „ornamentizirali“
pjesme bogatstvom opisa i zato što je imao prirodne sklonosti ka uljepšavanju i
ornamentiziranju. Lord nastavlja i kaže da je njegova tehnika bila proširenje slika
iz unutrašnjosti kojima su dodavani detalji i puno narativa. Proširenja su pojačana
opisima junaka i njegovog konja (a profesor Šemsović u svojoj studiji zato navodi
da epski svijet u prvom redu čine epski junak, njegova odjeća, oružje i konj, a samo
opisivanje svakog od ovih pojedinačnih činilaca oblikuje jednu od dimenzija epskog
junaka). Lord također navodi da je Međedović vizualizirao scenu i takva mentalna
slika je onda formirala verbalnu refleksiju u pjesmi. Avdine pjesme su zato i dokaz
3
da su epski pjevači originalni pjesnici koji rade u tradicionalnom maniru. Njihove
4
pjesme pružaju neprocjenjive dokaze za teoretičare u komparativnim studijama.
U istoimenom djelu, a u prilog Međedovićevoj sposobnosti ,,ornamentiranja“,
Lord navodi da je Parry oprobao Avdovu sposobnost da nauči pjesmu koju nikada prije
nije čuo. Nakon što je došao do saznanja da Međedović nije upoznat sa pjesmom Beći-
ragić Meho, zatražio je od pjevača Mumina Vlahovljaka iz Pljevalja da ispjeva pjesmu.
Lord navodi da je Mumin bio dobar pjevač i da je ispjevao pjesmu od 2 294 stiha, a dok
je Mumin pjevao, Avdo i ostali su ga slušali. Kada je pjevanje završeno, Parry se obratio
Avdu i upitao ga da li može sada da ispjeva istu pjesmu. I Mumin i Avdo su prihvatili
ovaj izazov, kako navodi Lord, i Mumin je sjeo i slušao Avda. Avdova verzija iste pje-
sme je dostigla 6 313 stihova, dakle, bila je skoro tri puta duža od originalne verzije.

3 U ovom slučaju uvjetno možemo govoriti o ejdetskim slikama. Oksfordski rječnik ejdos definira
kao razlikovni izraz kognitivne svijesti ili intelektualni aspekt kulture ili određene društvene grupe,
a ejdetske slike kao slike koje se odnose ili označavaju mentalne slike koje su po svom karakteru
neobično žive i detaljne, pa se osobi koja ih doživljava čine veoma vidljivim.
4 Distinkcija između rapsoda i aeda