Page 192 - Zbornik 27

NZ27/2003 MIGRACIONI POKRETI ... 195

mislim nije ostalo primeni jedan fendik blagodarujem bijograd skim novinarima
po{len do sada dami {alju prez ikakve pare fala im lijepa piso sam u hrvatsku za
novinu vi{e nije potreba dase potrudu za nas [alu~ novine ta Gospoda ba{im fala...
[to ste iskali fotografiju moju da imam poslobi ali ako Bogda kad izvadim
posla~u Vam Dragi brate... samo molim Vas ne mojte ovu moju za mr{enu knigu
nikom prikazati lijepo znam da~e se smijat kogo~je preu~i i re~e kako je ovi herce-
govac nezna svoj jezik i pismu od svoga jezika ali da znaju moju istoriju ba{ nebi{e
nego reklibi boravo hercegovac od godine neja~ak izba~en u tu|inac i na rasto
me|u drugim narodu i po godinama nije imo skijembi jedan rije~ progovorit svo-
jim jezikom pa mo`e evliko govoriti evo brate mili da nejma kod mene mom~adi na-
{i ba{ ne bi ni imo skijem progovoriti na{im }estitim jezikom samo |ekad ~ujem
bulgarski jezik ali meni nikako nedopadase prost kal i oni va{e ni{ta samo `elim
}uti }esto za Va{e lijepo zdravlje selam ~ine}i sr{ujem ovu moju zamr{enu knigu da
98
Bog da daje mo`ete pro~itati i razumiti«. Rizvanbegovi} je bio protivnik latinice,
smatraju}i je, kako je pisao Tomi Oraovcu, kobnom »po na{ narod, njom se slu`e
mnogi neprijatelji srpski i turski, nju treba izbaciti iz sviju {kola, iz sviju ku}a i iz
99
na{eg naroda, a to treba da u~ine Hrvati i drugi Sloveni«.
Srpske vlasti su Dervi{-bega Ljubovi}a, po{to im je 1893. postao balast i
politi~ki nepotreban, internirale u Jagodinu, gdje je, prema navodima beogradske
100
{tampe, `ivotario u bijedi. On je interniranje primio veoma te{ko. Stanovito vri-
jeme je izra`avao spremnost da se vrati u BiH, i iska`e lojalnost prema vlastima,
ukoliko mu dozvole povratak. 101 Dervi{-beg je po~etkom maja 1893. poslao iz Ja-
godine Andri Nikoli}u, ministru predsjedniku i ministru inostranih dela Kraljevine
Srbije, dopis u vezi sa svojim nezavidnim stanjem: »Bi}e vam poznato, da je ovo
ve} godina dana kako ov|e u Jagodini pa}eni~ki `ivim; provode}i se po sve oskud-
no. Uzrok ovom no madnom `ivotu — pored moje gri`e savesti, koja mi je nastupila
od god 1881 — jeste tro{ak veliki, koji ~inim oko kore{podencije; jer svakog dana
po 10 i vi{e pisama dobijam. te prema mojim prijateljima dopisuju}i se na strani
mnogo mi oduzimaju vreme pisaju}i im i ponova izazivlju jo{ ve}u prepisku, tako
da samo se nijesam sam u stanju odazvati, a ve} o tro{ku i sami razumijete, koliki
neminovni nastupa. Sem ove potrebne izda{nosti; nijednu priliku nijesam propu-
stio, — u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Crnoj Gori i drugim mjestima, s kojima
sam u dopisci — a da za zabavu koju priredi{e; nijesam novac poslao; kao {to ~i-
nim i ov|e u Jagodini za svaku dobrotvornu cilj; jer mi moja ~ast imperativno na-
la`e da ~inim {to }u svakad ~initi. Prema ovome ja sam se morao zadu`iti; tim pre,
{to mi je biv. predsjednik — ministar G. Nikola Pa{i}, obe}ao jo{ 1892. god. 27
Decembra, da }emi platu za izdr`avanje povisiti, {to mi nije do danas u~injeno.

98 M. Petrovi}, Dokumenti o Ra{koj oblasti 1890–1899, Beograd 1997, 117.
99 A. Isakovi}, O »nacionaliziranju Muslimana«, Zagreb 1990, 27.
100 M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, 38.
101 T. Kralja~i}, Kalajev re`im u Bosni i Hercegovini (1882–1903), 133.